Želite li pročitati lagano, ali intrigantno političko štivo, pokušajte sa sabranim djelima hrvatskih političara koja periodički na svojim internetskim stranicama (www.sukobinteresa.hr) objavljuje e-nakladnik Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Opisane su, neuljepšano, nepodopštine lokalnih moćnika koji u gradovima i općinama s jednakom strašću vode brigu o javnom i privatnom interesu.
Tata načelnik sinu iznajmljuje općinski prostor za frizerski salon i kafić, tata gradonačelnik zapošljava sina kao službenika za informiranje jer je mali jedini medijski tehničar koji se javio na natječaj, načelnik zamjenicu zapošljava kao pročelnicu, a sasvim slučajno riječ je o supruzi njegova nećaka... Tu su oni koje se narodski naziva sitnim ribama, nešto poput papalina. I dok o “big game fishingu”, lovu na masne somove i plavoperajne tune crveno-narančasta mesa, mediji naširoko izvještavaju pa padaju glave, ova se stranačka sitnjač nekako provlači ispod sonara, izmigolji se iz mreže i nastavlja plivati. No, upravo je taj sitni politički riblji fond dosad popunio najveći dio kasice-prasice u koju se ubacuje novac od kazni što ih propisuje Povjerenstvo koje je dosad pokrenulo čak 400 postupaka i naplatilo gotovo milijun kuna.
Nažalost, dobar dio raskrinkanih izvukao se zbog nelogičnosti u zakonu u kojem piše da se novčana kazna može naplatiti samo iz dužnosničke plaće, pa izgubi li neki načelnik u međuvremenu izbore, kaznu uopće neće morati platiti, ali ga zato nitko neće moći spriječiti da se ponovno kandidira. On smije kršiti zakon bez sankcija, a tko smije, najslađe se smije. Te sitne ribe zamućuju vodu jednako kao i razvikani kapitalci. Mnogo toga još nije ni upisano i širi se samo usmenom predajom, od zapošljavanja stranačkih kolega i rođaka u općinskim upravama, namještanja natječaja za uređenje vatrogasnih domova podobnim izvođačima, podjele donacija udrugama mimo pravilnika, izmjena urbanističkih planova po narudžbi...
Za šankom i u anonimnosti koju nudi internet, kao da svatko zna barem jedan takav slučaj, ali javno ne bi o tome, ne, nikako, pa što vam je, ne bi se šteli mešati, nismo mi cinkeri, ta u malim sredinama svi sve znaju i svi se poznaju. Kad se već s Markova trga i Pantovčaka širi mantra o važnosti vraćanja povjerenja u političare, Vlada bi trebala pokrenuti i neku javnu kampanju ili nagradnu igru, nešto poput “Bez računa se ne računa”. Mogla bi se, na primjer, zvati “Bez poštenja nema uhljebljenja”. Neka se otvori i besplatni telefon za prijavu dužnosnika koji varaju, lažiraju i lažu. “Za mito stisnite 1, za korupciju 2...” Ako ništa drugo, da se ljudi barem izjadaju govornom automatu, kad već ne žele policiji ili DORH-u jer ne vjeruju da će “državne institucije odraditi svoj posao”. Hm... I njima bi dobro došla neka nagradna igra, “Nazovi DORH i osvoji imunitet”, na primjer.
