Turistička sezona bliži se kraju, a turistički djelatnici zadovoljno trljaju ruke jer se ljetna žetva pokazala boljom od očekivanja. Iako je popunjenost kvalitetnijih turističkih kapaciteta u Dalmaciji i Istri još relativno dobra, nismo uspjeli pretjerano produljiti sezonu pa će već krajem mjeseca naše ljetne destinacije opustjeti. Unatoč pozitivnim pokazateljima, nemoguće se oteti dojmu da smo i ovog ljeta imali više sreće nego strategije. Ne kažem da nije bilo kvalitetnih priprema i promocije, ali puno elemenata je bilo izvan naše kontrole i uz iste napore rezultati su mogli biti i drugačiji.
Imidž jeftine destinacije
Iako se baš turizam ističe kao naš glavni adut, pitanje je koliko su naši turistički prihodi dugoročno stabilni. Naime, kakva je to turistička država kojoj početak sezone može uništiti par kišnih dana, ili uvođenje viza jednoj državi tek tako otjerati tisuće turista na druge destinacije? Znači li to da ruskim gostima nije bilo pretjerano stalo do Hrvatske kad su bez imalo truda odustali i otišli drugdje? Ili zamislite da turisti biraju put u London samo u vrijeme sunčanih dana!? Engleska bi propala očekujući zaradu od turizma. Iako im vrijeme ne ide na ruku, snagom brenda su uspjeli naučiti svijet kako je London prekrasan i po kiši.
Dapače, doživjeti englesku kišu neprocjenjivo je iskustvo! – vješto nas uvjeravaju. Naši turistički djetanici su se donedavno bojali u katalozima objaviti fotografiju na kojoj se iznad krajolika vide oblaci ili pokazati naše otoke zimi, jer smo mislili da turisti isključivo dolaze zbog izležavanja na plaži, sunca i mora, pa bi se mogli uplašiti eventualnog nevremena. Kako onda produžiti sezonu i uvjeriti svijet da primjerice Hvar ima puno skrivenih aduta i za zimskih bura!? Naprotiv, trendovi u turizmu pokazuju da turisti ne putuju više samo zbog klasičnog odmora, već i zbog novih iskustava, avanture, kulturnog uzdizanja, atrakcija i zabave, upoznavanja tradicije, traganja za duhovnošću i stotina drugih razloga... Zato se turistička ponuda svakodnevno mijenja i prilagođava gostima, jer je konkurencija sve veća, a turisti izbirljiviji.
I Hrvatska je dosta napravila na jačanju i prilagodbi svoje ponude posljednjih godina. Primjerice, izgrađen je i podignut na višu razinu veliki broj hotela, uvedeni su međunarodni standardi i profesionalizirana je ponuda. Međutim, to nije dovoljno. Još je daleko više derutnih i neiskorištenih objekata, koji su posljednji put uređivani osamdeset i neke, ali svejedno drže cijene zbog blizine mora ili razvikanosti destinacije. Ima Hrvatska vrhunskih atrakcija i odličnih poteza pojedinih turističkih zajednica, ali će nas nažalost mnogi pamtiti po jeftinom kiču koji rado preuzimaju naši dalmatinski gradići te „zimmer freiu", u čijoj ponudi najčešće dobijete sobu na jednoj strani kuće, a kupaonu na drugoj.
Lijepo je razmišljati o tome da postanemo elitna destinacija. Ali potrebno je puno više preduvjeta za to od naših ljepota, puke želje i iskoraka pojedinih privatnih investitora. Hrvatska je učinila jako puno u repozicioniranju svoga imidža, ali se još u dobrom dijelu Europe percipira kao „jeftina" destinacija – ne po cijenama, već po ukupnoj razini ponude i socijalističkom imidžu iz prošlosti. Jedno istraživanje pokazuje kako Hrvatska ima puno negativniji imidž kod ispitanika s većim primanjima i boljim obrazovanjem u Britaniji i Danskoj, za razliku od njihovih sugrađana nižeg obrazovanja i primanja. Turisti visokih zahtjeva traže vrhunsku kvalitetu, ne samo u hotelu već i u njegovu okruženju. Traže raznovrsnost i bogatstvo ponude ali i izvrsnost same države. Oni ne promatraju turističku ponudu, izolirano od drugih segmenata. Njima je važna i politička klima, brendovi koji su u destinaciji zastupljeni, kulturna ponuda, kvaliteta infrastrukture i javnih sadržaja, inovativnost i kreativnost domaćina i koješta drugo.
Novootkrivena metropola
Hrvatska osim prirodnih ljepota i čistog mora još nije stvorila svoju konkurentsku prednost, kako bi se uspješno nosila s mediteranskim takmacima. Tako nam dio gostiju već uzima čak i mala Crna Gora, a stručnjaci najavljuju kako će čak i Albanija postati turističko otkriće. Naime, turističke destinacije osim cjenovnom politikom, na povećanju zarade od turizma moraju raditi i kreativnijim marketingom, inovacijama i stalnim stvaranjem razlikovnosti u odnosu na konkurenciju. S druge strane glavnina turističkih prihoda dolazi nam s nekoliko tradicionalnih tržišta, kao što su Njemačka, Italija, Austrija, Češka, Poljska i prilično smo ovisni o gospodarskim kretanjima ili bilo kakvim poremećajima u tim zemljama te simpatijama tamošnjih ljudi. Unatoč velikim naporima u promociji i ostvarenim rezultatima, većina hrvatskih regija sa svojim proizvodima, atrakcijama i ponudom još je nedovoljno prepoznata.
To se posebice odnosi na sve hrvatske krajeve sjeverno od Velebita. Izuzev Zagreba, koji je postao novootkrivena europska metropola, ostatak kontinenta na turističkoj karti Europe ne znači baš puno, iako bi agilniji turist, da ga se malo potakne, bez problema rado doručkovao u Zadru, ručao u Varaždinu a večerao u Kopačkom ritu. Povećanje broja dolazaka u predsezoni i postsezoni lagano raste, ali to nije ni dijelić hrvatskih mogućnosti. Isto tako, lijepo je vidjeti povećanje broja dolazaka inozemnih gostiju, ali je činjenica da prosječna dnevna potrošnja turista u privatnom smještaju na Jadranu ne prelazi 50 eura, u što su uključeni hrana i smještaj. U hotelima se taj prosjek kreće oko 100 eura. Onda se mnogi s pravom pitaju – na što uopće troši naš prosječan gost!? Zamislite kad bismo svakom gostu uspjeli uzeti još barem pedeset eura dnevno! Ne bismo trebali raditi na povećanju broja gostiju a već bi bili barem 50% bogatiji. Međutim, to je umijeće. To se ne postiže astronomskim uvećanjem cijena pizze ili kave, već dodatnim sadržajima kojima gost neće moći odoljeti.
Da to savršeno funkcionira pokazuju nam primjeri Francuske, Austrije ili SAD-a, gdje će isti turisti bez problema ostaviti duplo veći dnevni iznos i pritom se neće osjećati prevarenima. Kao što reče jedan hotelijer u Las Vegasu – gosta treba privući atrakcijama i pristojnom cijenom smještaja, a onda ga treba opustiti i razmaziti toliko da i ne shvati kako je uživajući ostavio više novca nego je uopće planirao i da se pritom sretan vrati doma. Ako gosta „oderete" već na smještaju, ili na prvom ručku, onda će itekako voditi računa da idućih dana ne potroši više od tih 50 eura i uživat će onome što mu priroda pruža. Zemlja s ovakvim ljepotama i bogatom kulturnom baštinom definitvno zaslužuje u budućnosti barem duplo veće prihode od turizma, uz održiv rast i očuvanje našeg glavnog aduta kao što je ekološka očuvanost.
