Kada izgubimo budućnost, sasvim je nevažno tko smo i što smo
Osjećaj malenosti i Ništavnosti, koji struji kroz naše granice i kroz naše kosti, nije lako izdržati. Znali smo mi i prije da smo krhki i smrtni, ali nismo o tome vodili računa
Komentari 6
Grad koji izgubi proslost nema ni buducnosti. Tako je i sa Donjim gradom u Zagrebu. A proslost, ali i buducnost je Donji grad izgubio bis 1945-te kad su partizani, razni Josipovici, Milanovici i ini partizanski lopovi protjerali i poubijali vlasnikee zgrada, a u te zgrade naselili brdsko-sumsku publiku koja je taj dio grada pretvorila u palanku. Taj nekada purgerski grad izgubio je taj sarmantni zagrebacki stih i postao nesto sto nema niti glave niti repa.
Lijepo i jako točno.
Izvrsna kolumna, svaka čast.
Izvrstan tekst - blago, lijepo, nenametljivo postavljena pitanja. Kada završi ovaj koronavirus pohod ... i kada ministar Beroš (ma svaka mu čast!) predloži nastavak gradnje Sveučilišne bolnice ..., baš me zanima kako će reagirati populacija ravnatelja (i njma bliskih jarana) zagrebačkih bolnica ..., koliko li će se "projekata" ("razloga") pojaviti kako je isplativije obnoviti sadašnje raspucale i ocvale zgrade ... Živi bili pa vidili:)
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ovo je najbolje od svega što sam pročitao od kad je počelo ovo ludilo.