Nekad se znalo – politikom se bavimo iz viših pobuda. Politika je imala neke veze s razumom i slobodom; štoviše, da bi opisao posebnost čovjeka kao bića koje ima razum, Aristotel ga je odredio kao političko biće. S druge strane, ekonomija je bila djelatnost kojom zadovoljavamo naše osnovne potrebe. Bila je u vezi s požudnim dijelom naše prirode. Politika je bila plemenita djelatnost koja ne želi imati ništa s ekonomijom. Tako je čuvala svoju plemenitost. Ekonomija je bila stvar domaćina – onog koji se bavi svojim domaćinstvom i osobnim probitkom, a ne općim stvarima.
Danas, međutim, nije tako. Danas se, izgleda, bave politikom isključivo oni koji se brinu o svom privatnom probitku. Upravo je tu istinu objavio premijer Milanović kada je u srijedu brahiološki sažetim izrijekom ispratio nezaposlenu učiteljicu iz Gunje, koja mu se požalila da ne može dobiti posao jer nije ni u jednoj stranci, a posao se dobiva isključivo po stranačkoj liniji. "Bavite se politikom!", rekao joj je prvi hrvatski političar. Danas, dakle, politika u Hrvatskoj nije slobodna djelatnost slobodnih ljudi – ljudi koji imaju slobodnog vremena da se posvete općim poslovima – već isključivo način da unaprijede svoju ekonomsku poziciju.
Politika je u Hrvatskoj, po riječima njena prvog političara, zasjenila svaki aspekt života – i tako samu sebe unizila. Politika više nije prostor slobode koji ljubomorno čuvamo od uplitanja u ekonomske stvari i smatramo je prostorom ostvarenja naše najviše prirode, već prostor namirenja ropskog dijela naše prirode. Tako politički imperijalizam okončava ne u oslobođenju ljudske prirode od ekonomskih nužnosti već porobljava i samu politiku, pa politika postaje ropska djelatnost, način da izađemo nakraj s ekonomskim nužnostima, da zadovoljimo požudni dio svoje duše. Tada više u politici nema časti, a sloboda gubi svoju bit kao stvar razuma i postaje rob naših strasti.
Ironija je u tome da je do ovog obrata u smislu bavljenja politikom došlo upravo uime oslobođenja čovjeka od "diktata" ekonomskih potreba. Smatralo se da je starinska odvojenost politike od ekonomije zastarjela i elitistička stvar te da imperativ novog vremena zahtijeva da politiku stavimo u službu malog čovjeka i njegove ekonomske emancipacije. To novo shvaćanje politike, u kome politika ostvaruje svoju vlast nad ekonomijom, nazivamo socijalizmom. Socijalizam je sljedeći korak u demokratizaciji društva, a ta demokratizacija znači ne samo političko već i ekonomsko oslobođenje čovjeka, govorilo se.
Čisti proizvod takvog shvaćanja novog zadatka politike nije bilo čovjekovo oslobođenje, već pokoravanje. I to dvostruko. Politika je izgubila svoju ulogu kao uzvišeno djelovanje slobodnih ljudi, a ekonomija je izgubila svoju ulogu zadovoljavanja ekonomskih potreba ljudi. Socijalizam je, umjesto oslobođenju, vodio političkom ropstvu i ekonomskom osiromašenju. Dovoljno je sjetiti se koliko je socijalizam politički i ekonomski uništio narode u istočnoj Europi, pa shvatiti kako ta zavodljiva "humanistička" formula "političke ekonomije" popločava put prema paklu. Politika mora ostati odvojena od ekonomije, a ekonomija slobodna od politike ako želimo da i racionalni i požudni dio naše duše ostanu neoštećeni, a čovjek slobodan.
Nešto blaži oblik socijalizma – blaži utoliko što politički imperijalizam nije potpuno ukinuo ekonomiju – nazivamo socijaldemokracijom, a njen čisti izraz je klijentelizam. Upravo takav sustav caruje danas u Hrvatskoj. Klijentelizam je carstvo uhljeba. Živjeti u klijentelističkom društvu znači, kao što je rekla nezaposlena učiteljica iz Gunje, da možete ostati bez posla ako niste po volji političarima, a da posao možete najprije naći, kao što reče premijer, samo ako se bavite politikom. Takav je koruptivni sustav čisti proizvod socijaldemokratskih politika ovladavanja politike ekonomijom, koje zagovaraju naše političke elite.
Ako želimo umaći ovakvom nepravednom i poluropskom sustavu, kakav danas imamo u Hrvatskoj, moramo se zalagati za povratak stare slave politike kao slobodne djelatnosti ljudi. Zagovarati strogu odvojenost politike i ekonomije, nemiješanje politike u ekonomske stvari, tako, nije nikakav apolitični ekonomizam, kao što se naokolo priča. Usuprot, riječ je o povratku dostojanstva u politiku i povratku autonomije ekonomiji.
To je nešto što naši političari, pa ni naš premijer, možda neće shvatiti, ali će nezaposlena učiteljica svakako razumjeti jer je na svojoj koži osjetila okrutnost sustava u kome politika ima kontrolu nad našom ekonomskom egzistencijom i prozrela humanističku laž takvog sustava.
>> Kata Huber: Premijeru, baš zbog politike ja s diplomom i sjedim doma
>> Nezaposlena učiteljica odgovorila Milanoviću: On ne zna što govori
Interesantno je da gospođa olako donosi sud koji crveni olako prihvaćaju i šire. Veli da ne može dobiti posao jer je kod nje na vlasti HDZ, a ona (i njen muž) su suprotne političke orjentacije. Poslije razgovora, veli, posao uvijek dobije netko drugi. Stvarno ne želim sa sigurnošću tvrditi da u njenom slučaju nema nepotizma, ali gospođa nigdje ne navodi da taj netko drugi ima slabije uvjete od nje za zapošljavanje, nego sa sigurnošću iznosi tvrdnju da je to zato jer je ona (ili njen muž) s druge strane političke palete.