Izmjene Zakona o kaznenom postupku (ZKP) sa 261 odredbom za osam dana stupit će na snagu, a analiza predstojnice Katedre za kazneno procesno pravo u Zagrebu prof. dr. sc. Zlate Đurđević pokazuje da, iako je napravljen značajan pomak, nisu zadovoljeni svi zahtjevi Ustavnog suda izrečeni pri ukidanju 43 odredbe pa i da izmjene sadrže nove protuustavne odredbe.
Ovdje objavljujemo sažetak dijela najozbiljnijih primjedaba važnijih za širu javnost. Neprimjerena i ustavno sporna rješenja razlikuju se od rješenja radne skupine na čelu sprof. Đurđević te su uvedena nakon što ju je ministar pravosuđa u lipnju rasformirao zbog “neispunjenja rokova”. Đurđević ističe da izmjene ZKP-a koje je većina zastupnika hvalila “obiluju nedorečenim, nejasnim i neusuglašenim odredbama”, što se dokazalo kroz pokušaj niza tehničkih i normativnih popravaka amandmanima Vlade nakon završene rasprave u Saboru ili ponavljanjem istih odredaba o zabrani pitanja tri puta u zakonu.
Smatra neprimjerenim da ministar pravosuđa u Saboru na tvrdnju jednog zastupnika da će zakondovesti do pravne nesigurnosti kaže: “Pravna sigurnost? Za koga? Za kriminalce?” Svrha ZKP-a je upravo utome da građani koji su osumnjičeni ili optuženi znaju po kojim pravilima će im se suditi i oduzimati prava prije nego što budu pravomoćno osuđeni. Nazivajući te građane kriminalcima te negirajući im pravo na pravnu sigurnost, ministar pokazuje nerazumijevanje, obrazlaže Đurđević.
Započinjanje kaznenog postupka
Kazneni postupak za kaznena djela do pet godina zatvora započinjepotvrđivanjem optužnice, a za teža djela početkom istrage, dakle dvastadija ranije. Za tu razliku ne postoji procesno opravdanje jer okrivljenici imaju ista prava i položaj za sva djela pa i pravo na sudsku kontrolu. Stoga se radi ne samo o strukturalnoj manjkavosti već i o diskriminaciji, i nejednakom tretmanu građana pred zakonom.
Neustavno propisani rokovi
Jedan od razloga zbog kojih je Ustavni sud ukinuo odredbe ZKP-a je nejasnopropisivanje rokova za podizanje optužnice. Sada se to ponavlja kada seradi o kaznenim djelima s kaznom do pet godina zatvora jer su propisanidvostruki rokovi za podizanje optužnice. Prvi rok je rok od šest mjeseci za rješavanje kaznene prijave, što znači da državni odvjetnik mora u tom roku ili odbaciti kaznenu prijavu ili podignuti optužnicu. Na drugommjestu zakon propisuje da je državni odvjetnik dužan nakon završetkastadija istraživanja u roku od 15 dana podignuti optužnicu. Dakle, opet se radi o neustavnom propisivanju roka.
Omogućeno izbjegavanje istrage
Državni odvjetnik može povjeriti provođenje svih dokaznih radnji istražitelju (policiji...) osim ispitivanja okrivljenika za kaznena djela iz nadležnosti županijskog suda. Ako postoji opasnost od odgode, istražitelj će provesti i druge dokazne radnje koje su povezane ili proistječu iz te koja mu je povjerena.Odustalo se od prijedloga radne skupine da ispitivanje svjedoka može provesti samo sudac istrage, a da samo državni odvjetnik može ispitivati okrivljenika i odrediti vještačenje te da se psihijatrijsko vještačenje ne može provesti tijekom izvida, kao i da se zapisnik o ispitivanju svjedoka koje je proveo istražitelj ne može čitati na raspravi. Time se opet otvorio prostor izbjegavanju istrage i istraživanja, podizanju neposrednih optužnica te čitanju zapisnika o iskazima svjedoka koje su ispitali istražitelji (policajci), bez snimanja i bez prisutnosti obrane.
Sudska kontrola progona
Sudska zaštita od kaznenog progona provedena je na neodgovarajući inedostatan način. Tijekom istrage koja može trajati do godinu i pol okrivljenik može zatražiti sudsku kontrolu osnovanosti progona samo na početku istrage žalbom na rješenje o provođenju istrage, a tijekom sljedećih 18 mjeseci nema to pravo. Paradoksalno u odnosu na lakša kaznena djela zaprijećena kaznom zatvora do pet godina okrivljenik ima na raspolaganju dvije vrste sudske zaštite, kontrolu zakonitosti iosnovanosti progona te zaštitu od odugovlačenja istraživanja. Drugakontrola je posve promašena jer tijekom izvida i istrage pripada žrtvi, ane okrivljeniku.
Zaštita od odugovlačenja
Izmjene ZKP-a nisu na odgovarajući niti smislen način osigurale zaštitu od odugovlačenja postupka žrtvi ni okrivljeniku te je pogrešno protumačena odluka Ustavnog suda. Pravo na zaštitu od odugovlačenja u prethodnom postupku je primarno dioprava žrtve na učinkovitu istragu. Žrtve moraju biti upoznate s rezultatima i tijekom istrage i progona te moraju imati djelotvorno pravno sredstvo protiv neučinkovitosti prethodnog postupka. Na tomu je inzistirao i Ustavni sud. Međutim, zakon za žrtvu predviđa samo zaštitu u okviru državnog odvjetništva, a za okrivljenika pravo na sudsku zaštitu od odugovlačenja istrage.
Viša sila državnog odvjetnika
Uvedena je pretpostavka odustanka od progona prekorače li se rokovi za izradu optužnice. Dana je prednost načelu poštovanja zakona i suđenja u razumnom roku pred učinkovitošću istrage. Ali, to je izigrano mogućnošću obnove postupka kada do propuštanja roka dođe zbog više sile ili drugih neskrivljenih okolnosti. Iako je već tijekom postupka moguće izvanredno produljiti rok za 15 dana zbog, nije li to isto, nepredvidivih ili neotklonjivih razloga. Državno tijelo ne može se pravdati neskrivljenim okolnostima osim kod izvanrednog stanja u državi, kad bi ionako došlo do suspenzije normi.
Policijski zapisnik u optužnici
Obavijesti građana dane policiji i državnom odvjetniku neće se dostaviti uz optužnicu optužnom vijeću samo za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina, a za sva lakša djela izdvojit će ih optužno vijeće nakon potvrđivanja optužnice. Time se na najgrublji način krši Ustav, odluka Ustavnog suda, konstrukcija i temeljna načela novog kaznenog postupka, kao i hrvatska kaznenoprocesna tradicija i pravna kultura. Narušava se i temeljno pravo građana da budu optuženi na temelju zakonitih i vjerodostojnih dokaza. S obzirom na psihološki pritisak optužnice za prihvaćanje nagodbe, to izravno vodi do nepravičnog postupka i pogrešnih presuda. Odredba prema kojoj policija ne može građane ispitivati u svojstvu okrivljenika, svjedoka ili vještaka uvedena je u hrvatsko kazneno procesno pravo prije gotovo stoljeće i pol Kaznenim postupnikom iz 1875. godine. Od novele ZKP-a iz 1967. uvedeno je pravilo da, kad god se na iskazu okrivljenika, svjedoka ili vještaka ne može utemeljiti sudska odluka, istražni sudac po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranaka donosi rješenje o izdvajanju zapisnika o tim iskazima iz spisa odmah, a najkasnije do završetka istrage. Razlog tomu je što policija ispituje građane neformalno, ne poštujući temeljna prava obrane i procesna jamstva.Ustavni sud je izričito naveo da se dio nalaza vještaka psihijatra s izjavom osumnjičenika mora izdvojiti kao nezakonit dokaz, obveza izdvajanja proizlazi iz brojnih drugih odredaba zakona koje su sada suprotne i neusuglašene s odredbom o izdvajanju nakon potvrđivanjaoptužnice.
Pravo na pravično suđenje
Više od stoljeća star sustav bitnih povreda odredaba kaznenog postupka narušava uvođenje nove – teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava. Prvo “teškapovreda” ovog prava ne postoji, svaka povreda prava na pravično suđenje protivna je Ustavu. Uz tu odredbu nepotrebne su ostale bitne povrede i nije jasan odnos prema njima. Na poštovanje pravičnog postupka izvan sustava kaznenog procesa pazi Ustavni sud i Europski sud, a nedrugostupanjski sud. Za kreatore te odredbe Đurđević navodi dakvalifikacijom teško dovodi u pitanje ustavnost cijelog ZKP-a.
Sporazum o kazni nakon rasprave
Mogućnosti da se stranke nagode nakon provedene rasprave osporava smisao i ulogu suda, javnopravni karakter kaznenog postupka, troškove za vođenje rasprave, prirodu sporazumijevanja, obvezu suda da zaštiti društvo od okrivljenikove opasnosti putem sigurnosnih mjera te prava žrtve. Njome se predviđa da se za djela s kaznom do pet godina zatvora optuženik koji se očitovao krivim za sve točke optužbe suglasi sa sankcijama koje predlaže državni odvjetnik te da sud u tom slučaju ne smije izreći drukčije sankcije pa ni sigurnosne mjere.
“Gospodar” bez ovlasti
Državno odvjetništvo je “gospodar” prethodnog postupka i u pravilu odlučuje o svim radnjama koje ograničavaju ljudska prava i prava obrane, osim onih u isključivoj sudskoj nadležnosti. Ali ne mogu izdati dovedbeni nalog ili uhititi osumnjičenika kao što mogu policija ili sud. A mogu zadržati osobu na 48 sati!? Ovo rješenje je dvojbeno s aspekta da policija ima preširoke ovlasti u odlučivanju o oduzimanju slobode prilikom uhićenja te da nije zakonom propisan postupak za oduzimanje slobode okrivljenika kada državno odvjetništvo smatra da postoje zakonski uvjeti za uhićenje.
