Izvještaj Državnog zavoda za statistiku o neravnomjernom razvitku samo je brojčano pokazao ono što svaki građanin može zaključiti i vožnjom kroz Hrvatsku, a to je da se Zagreb razvija dok se u ostalim krajevima živi znatno lošije nego u metropoli. Ipak, podatak o tome da glavni grad standardom nadmašuje prosjek Europske unije ne znači da njegovi građani žive dobro, već samo dokazuje visok stupanj centraliziranosti u Hrvatskoj.
Da, zagrebačke plaće su se u prosjeku približile iznosu od tisuću eura, što za hrvatske prilike zvuči dobro, ali treba imati na umu da prosjek podiže činjenica da je sva poslovna i politička moć koncentrirana upravo u glavnom gradu. Od deset najvećih kompanija po prihodima u Hrvatskoj, samo je jedna – Prvo plinarsko društvo – registrirala sjedište izvan Zagreba, i to u siromašnom Vukovaru.
Drugim riječima, u Zagrebu ima najviše dobro plaćenih menadžera, u njemu žive stotine najbolje plaćenih političara pa njihova visoka primanja dižu i prosjek plaća u gradu Zagrebu. I bilo bi dobro kada bi barem Zagreb dobro stajao, ali kada ga se usporedi s metropolama zemalja u razvoju unutar Europske unije, poput Praga ili Bratislave, standard daleko zaostaje za konkurencijom.
O standardu građana najsiromašnijeg dijela Hrvatske, Slavonije, najbolje govori iseljavanje stanovništva koje ne želi čekati još jedno desetljeće za reindustrijalizaciju već odlazi u područja EU koji im mogu ponuditi bolju priliku danas. Iza nas je cijelo jedno izgubljeno desetljeće jer se tek danas standard vratio na pretkriznu 2008. godinu, a tijekom njega nismo puno naučili. Državna administracija je nabujala, masa plaća je narasla, javni dug se gotovo udvostručio unatoč fiskalnoj konsolidaciji, a radnih mjesta je i dalje manje nego prije krize.
Država je preskupa i unatoč svim upozorenjima, pa i onom najnovijem MMF-a, ne namjerava se ubrzo smanjiti ni pojeftiniti, a zato izostaju investicije koje jedine mogu ubrzati rast standarda na zdravim temeljima. Bez njih statistiku poboljšava raspoloženje građana za potrošnju koja se ponovno financira kreditima, ovaj put nenamjenskim, a koji se troše na uvoznu robu. Dugoročno takav pristup može osigurati samo labilan rast, koji je ništa doli intermezzo do sljedeće krize. Čini se da se dobro živi samo u priobalnim područjima poput Dalmacije, Kvarnera i Istre, gdje cvjetaju turizam i privatne investicije u sektor koji je vrlo nestabilan.
Pogledajte video: Evo kolike su zapravo plaće po zanimanjima u Njemačkoj
Žalosno istinito