Još nije stigao pravi odgovor na pitanje što je ponukalo dr. Ivu Josipovića da na blagdan Velike Gospe, krene u obračun s Crkvom na društvenim mrežama. Prema nekim razmišljanjima, njegova izjava da je Hrvatska “katolička džamahirija” i da se nadbiskup splitsko-makarski mons. Marin Barišić natukao bunike, navodno je početak njegove kampanje za izbore za predsjednika države za dvije godine.
Ako je tome tako, onda je to ne samo nevjerojatno, nego i posve kontradiktorno svemu kakvim se dr. Ivo Josipović predstavljao javnosti, tj. kontradiktorno samom načinu kako je dospio na čelo države, koja je u njegovo vrijeme, ako se baš želi služiti takvim vokabularom, bila jednako “katolička džamahirija” kao što je i danas. Kojoj je on, adekvatno tome, stolovao kao neki ajatolah valjda… Ali, nije. Jer niti je Hrvatska za Josipovićeva mandata bila džamahirija, niti je to sada. Ivo Josipović predsjedničke je izbore dobio velikim dijelom zahvaljujući glasovima vjernika, katolika.
U srazu sa svojim protivnikom (koji je bio daleko katoličkije prezentiran, a navodno imao i podršku Kaptola) Josipović je osvojio simpatije katolika zahvaljujući svojoj iskrenosti. Nije hinio da je vjernik i pretvarao se većim katolikom od pape, nego je priznao da u Boga ne vjeruje, tj. da je agnostik. Na taj je način srušio i svojevrstan mit koji vlada u hrvatskoj javnosti, a to je da “Kaptol” (koji personificira crkvenu vlast i sav kler u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj) diktira vjernicima za koga glasati.
Biskupi su, doduše, preporučili, kao što to uvijek čine, da se glas da onima koji zastupaju kršćanske vrijednosti. To zacijelo ne čini jedan agnostik, ali su ga birači-vjernici prepoznali kao tolerantnog i koncilijantnog i povjerili mu taman onu dovoljnu količinu glasova da pobijedi tobože katoličkog kandidata. Josipović je i svoj predsjednički mandat nastavio i završio u istom duhu dobronamjernosti i otvorenosti prema vjeri i vjerskim zajednicama.
Što se, onda, sad dogodilo dobrohotnom Josipoviću da istu tu državu, s istom količinom prijenosa religijskog programa na televiziji u vrijeme njegova mandata i sada, proglasi katoličkom džamahirijom i da propovijed jednog nadbiskupa (koja nije njemu bila namijenjena, nego isključivo vjernicima koji su je slušali – op.) proglasi rezultatom njegove opijenosti bunikom, a ne promišljanjem aktualnog društvenog stanja, ma koliko se on s takvom analizom ne slagao? Je li moguće da je poslušao nečije sumanute savjete i doista tako otpočeo buduću predsjedničku kampanju? Koga je onda angažirao? Nekoga tko očito nije analizirao ondašnje njegove rezultate i prebrojao glasove vjernika. Ili se samo zaletio tipkajući po Twitteru u duhu lepršave komunikacije na društvenim mrežama… Tada bi se trebao ispričati. Upravo u duhu svoga prošlog mandata. Barem onim katolicima koji su za njega dali glas. Zaslužili su to i onda i sada, zar ne bivši predsjedniče?
Sta on jos ima birače...