Nije bilo skrivanja iza eufemizama, nije se pokušalo retorički, ali i stvarno, sjediti na dvije stolice i s govornice u Kninu slati poruke koje će pokušati zadovoljiti i jedne i druge, ovisno iz kojeg rakursa tko promatra Domovinski rat.
Govor premijera Andreja Plenkovića bio je jasan, izravan i jak, jedan od najboljih i najhrabrijih govora koje smo imali priliku čuti od jednog premijera. Ali i jedan od onih koji u segmentiranom javnom i intimnom prostoru hrvatskih građana spaja, a ne dijeli, i to kroz kolektivnu traumu kako bi imali snage sagledati je i krenuti dalje. Nije ni Plenkovićev govor u Kninu ni dolazak Borisa Miloševića, kao potpredsjednika Vlade, u Knin samo simbolički potez.
VIDEO: Govor premijera Andreja Plenkovića u Kninu
Očekivalo se i u inozemstvu da će ove godine Knin biti mjesto s jakim porukama, posebno zato što se Plenković i u očima EU već profilirao kao državnik umjerenog tipa, kojeg je danas u poplavi populista doista teško naći. Sada, komentiraju naši sugovornici iz raznih europskih država, on i njegova stranka, koju je napokon posložio po svome, imaju povijesnu priliku unijeti osjećaj tolerancije i normalnog života.
No Hrvatska ovo ne radi ni za EU ni za Amerikance – iako su reakcije pozitivne – već prije svega radi sebe jer jedino takva motivacija dugoročno ima smisla. Hrvatska, onakva kakvu je vidi Plenković, nije se nimalo spustila u pobjedničkom stavu, ali je pokazala da ima razumijevanja za sve žrtve te da može pogledati svoju prošlost, kao uostalom svaki pojedinac, a kamoli ne država, i reći da su neke stvari krivo napravljene.
To je neophodno za zdrav razvoj. Druga važna točka je emancipacija hrvatskih Srba od Beograda, konsolidacija i postavljenje neophodnih granica u kojima te dvije države međusobno mogu funkcionirati kao dvije države koje su imale sukob, ali je on formalno završio prije 25 godina. Službeni Beograd još možda ne shvaća ili ne želi shvatiti ozbiljno nove poruke iz Hrvatske. Zagreb je 25 godina poslije imao snage osuditi i hrvatske zločine.
Vrijeme je da beogradske elite pogledaju dalje od dnevnopolitičkih malih pobjeda i da budu dovoljno jake da jasno kažu gdje su pogriješili i da zagrizu u tu tabu temu, sada već dignutu na razinu mita koji stalno perpetuira latentne sukobe. Ako se Zagreb više neće igrati, što preostaje Srbiji nego da prihvati da je ostala sama na igralištu
plenkovicev govor spaja.....je bas....to se najbolje vidi u hrvatskoj hirosimi vukovaru...gdje segregaciju provode sami srbi jet ne zele da sva djeca idu u zajednicke vrtice...plenkovic i mnogi drugi tepaju hrvatski srbi...a oni sami za sebe nikad ne kazu da suu hrvstski nego samo srbi...itd