U tome kako je počelo ovogodišnje zajedanje Glavne skupštine UN-a (22. rujna u 15 sati po hrvatskom vremenu) i kako će se odvijati ima i mnogo simbolike današnjeg vremena. Staklena palača UN-a, koji slavi 75. rođendan, praktički je prazna. Svjetski čelnici poslali su svoje videoporuke. Zasjedanje je otvorio glavni tajnik UN-a Antonio Guterres, a zatim su po tradiciji govorili brazilski predsjednik (sadašnji je Jair Bolsonaro), nakon kojeg dolazi američki (sadašnji je Donald Trump)... Bijela kuća, primjerice, i ne spominje da je Trump poslao govor UN-u, nego da se nalazi na predizbornom mitingu u Pittsburghu, u Pennsylvaniji.
Za virtualnom govornicom UN-a pojavit će se kineski predsjednik Xi Jinping, ruski Vladimir Putin, francuski Emmanuel Macron, ali i turski Recep Erdoğan te iranski Hassan Rouhani, koji su u središtu kritika. Iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif sada je u Turskoj, a u četvrtak će biti u Moskvi. Xi Jinping je na videokonferenciji u utorak kazao da je Kina za multilateralizam i protiv svake zemlje koja želi biti “svjetski boss”. Nijedna zemlja nema pravo dominirati drugom, kazao je Xi, što će vjerojatno ponoviti u videoporuci Glavnoj skupštini, kako je dao i naslutiti upitavši kakav model UN-a trebamo danas?
UN treba jamčiti pravdu i poštovanje među zemljama bez obzira na njihovu veličinu. Treba i spomenuti da je Kina danas prva među pet zemalja stalnih članica Vijeća sigurnosti po broju osoba (2545) koje ima u raznim mirovnim operacijama u svijetu. Kada smo kod “plavih kaciga”, kažimo da su se one osramotile ne samo na prostoru bivše Jugoslavije nego i u Africi i drugdje. Kažimo i da je glavni tajnik UN-a (od 1971. do 1981.) bio Kurt Waldheim, koji je bio časnik u nacističkoj vojsci tijekom Drugog svjetskog rata, i to baš u Jugoslaviji, a da se o tome dok je bio u Staklenoj palači nije govorilo, nego tek kada se kandidirao za predsjednika Austrije, što je i postao 1986.
UN je bio važan u vrijeme hladnog rata, kriza na Bliskom istoku, pa i kao mjesto gdje su nesvrstane zemlje imale određenu ulogu. Od početka devedesetih godina počela je opadati uloga UN-a i potrebno je prilagođavanje novim situacijama. Kao što je Liga naroda, osnovana nakon Prvog svjetskog rata, svoju ulogu izgubila Drugim svjetskim ratom nakon kojeg je nastao UN, tako se i sada iscrpila propulzivna inicijativa te organizacije.
UN je uz troskove ogromne birokracije postao svrha postojanja samoga sebe.