U Europi se za njemačku kancelarku Angelu Merkel drži da je suvremena čelnica demokršćana, dakle moglo bi se kazati više centra nego desnice, dok se za mađarskog premijera Viktora Orbana drži da je desnije od europskih pučkih stranaka, bliže nekom današnjem obliku nacionalsocijalizma.
Merkel mnogi uspoređuju s britanskom premijerkom Margaret Thatcher te je nazivaju novom Željeznom Lady, zbog čvrstog načina upravljanja vladom (u kojoj je, istina, i Socijaldemokratska stranka). Za Orbana se još nije reklo da slijedi nacionalsocijalistički model, ali kada se opisuju njegovi potezi, kao što je nacionalizacija tvrtki i (preveliko) isticanje nacionalnih vrijednosti, nije daleko usporedba s onim što je u Italiji činio Benito Mussolini.
Orban je na početku svoje političke karijere i u prvom premijerskom mandatu bio naklonjen liberalnoj ekonomiji, euroatlantskim integracijama i svemu što je označavalo suvremeno demokratsko društvo, a otkad je ponovno postao premijer 2010., počeo je mijenjati politiku. Zatražio je izmjene Ustava kako bi unio elemente patriotizma i konzervativizma. Naglašena mu je katolička tradicija, ali kada se treba kršćanski ponašati u, na primjer, izbjegličkoj krizi, u Orbanu prevladava mržnja prema svemu što je strano. Merkel se, primjerice, ponaša kao kršćanka. Orban je nacionalizirao tvrtke, odbacuje politiku NATO-a i približava se Putinovoj Rusiji, a posebno je zaoštrio odnose s EU.
Bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović kaže kako je u Hrvatskoj, nakon dolaska Oreškovićeve Vlade na vlast, „vidljiva društvena regresija, ugrožene su vrijednosti koje su dugo građene – ljudska prava, demokratski politički standardi, odnos prema nacionalnim manjinama, pravo na političko izražavanje“. Ide li Oreškovićeva Vlada u smjeru politike Angele Merkel ili Viktora Orbana, vidjet će se, prije svega, prema ekonomskim potezima, odnosno hoće li tvrtke nacionalizirati ili će poticati privatizaciju i konkurenciju.
>>Tko je bliži Karamarku, A. Merkel ili Orban
Orban.