Düsseldorf, kao centar nacističke njemačke industrije, bio je bombardiran do praha u zadnjim danima Drugog svjetskog rata. Masivna rekonstrukcija grada je zahtijevala brzinu, organizaciju i štedljivost, što obično ne rezultira lijepom, detaljnom arhitekturom.
Dok možda nije pretvorena u prah kao Düsseldorf, većina Njemačke je desetkovana 1945. godine. Siromaštvo, poraz i nezaposlenost su obilježili to razdoblje, ali ono nije dugo trajalo. Samo deset godina nakon rata, usred rastuće ekonomije, nestašica radnika postala je sljedeći izazov. U roku od 27 godina od rata, Njemačka je od “gubitnika“ postala treće najveće gospodarstvo na svijetu. Hrvatska je ove godine slavila 27. godinu neovisnosti.
U razdoblju u kojem je Njemačka izborila svoj put do samog vrha gospodarstvene ljestvice, mi smo jurili vlastiti rep i postigli nevjerojatnu čast biti druga najsiromašnija zemlju u EU. Najveća razlika koju vidim između poslijeratne Njemačke i nezavisne Hrvatske jest da je Njemačka bila prisiljena proći de-nacifikaciju svojih političkih i gospodarskih elita, dok su komunističke elite u Hrvatskoj promijenile političke značke i nastavile voditi zemlju. Poduzimajući ovaj ključni korak, Njemačka se okrenula prema novoj budućnosti, ohrabrena novim vodstvom, novim perspektivama i novim pristupima. I bez iznenađenja, napori su rezultirali novim rezultatima. U Hrvatskoj, takvo zatvaranje poglavlja se nikada nije dogodilo. Nikad se nismo udaljili od metoda koje su nas uništile od 1945. do 1990-ih - samo smo ih prepakirali. Spotičemo se preko tog nedostatka zatvaranja prošlog poglavlja već tri desetljeća. Neki čitatelji s desne strane političkog spektra bit će oduševljeni mojim zaključkom, jer vjeruju da sve što nam treba za uspjeh je riješiti se komunista. Neki čitatelji ljevice bit će ljuti jer smatraju da će se svaki pokušaj čišćenja naše komunističke prošlosti pretvoriti u inkviziciju i uništiti “solidarnost” o kojoj tako sretno govore, ali rijetko prakticiraju.
Obje strane su u krivu. Ne možemo krenuti naprijed ako se ne suočimo s prošlošću - s komunističkom prošlošću i našom tranzicijskom prošlošću nakon proglašavanja neovisnosti. Suočavanje s prošlošću zahtijeva iskrenost, transparentnost i odgovornost. Ne možete imati odgovornost bez da imenujete odgovorne. Pogreške počinjene nakon samostalnosti, počevši od rodijačkog kapitalizma, nedostatka reformi i korupcije izravna su posljedica naše nespremnosti da napravimo raskid s našom komunističkom prošlošću i vodstvom - to su dvije strane istog novčića. Preokret u njemačkom gospodarskom oporavku bio je monetarna reforma 1948. godine, koja je zamijenila Reichsmarku s Njemačkom Markom. Oporavak Hrvatske također će zahtijevati promjenu valute, ali u našem slučaju, političke valute. Neki od naših starih političkih novčića trebali bi biti stavljeni u muzej, drugi bi trebali biti zatvoreni, a ostatak bi trebao biti u mirovini. Dugoročni oporavak Hrvatske ovisi o uvođenju novog političkog novčića.
Hrvatskoj fali kvalitetnih ljudi na svim područjima. Mi smo devastirani na području ljudskog kapitala. Dobrim dijelom i zbog mentalnog komunizma koji uništava mentalitet naroda. Sjeverna i Južna Koreja, Istočna i Zapadna Njemačka...ne ide...mi se moramo suočiti s vlastitom prošlošću, detoksicirati od komunizma i jugo balkanštine i pozapadnjačiti u klasičnom smislu. Nevjerojatno da još neki bulazne o Jugoslaviji kad imate dokaze koji ukazuju da je korupcija u Hrvatsku došla sa Srbima. Pokupili smo te balkanske fore i krkanluk od 70 godina življenja u toj propaloj zemlji. I naravno treba se otvoriti prostor za nove, mlade, sposobne ljude.