Građanski prosvjedi u Hong Kongu, koji su počeli prije dva mjeseca, zadnjih su dana ponovno eskalirali. Milijuni prosvjednika izašli su na ulice protiveći se zakonu o izručenju Kini, ali i zabrinuti zbog sve veće ugroženosti demokracije i vladavine prava u Hong Kongu. Oni tvrde kako Peking ima sve veći utjecaj na hongkonške vlasti.
Posljednja je eskalacija dobila novu dimenziju i zbog sve nervoznijih reakcija Kine, koja je dovukla vojsku na granice s Hong Kongom, a kineska propagandna mašinerija prosvjednike naziva “teroristima” i “kriminalcima”. Ovakav razvoj situacije privlači pažnju sve više ljudi širom svijeta, jer bi vojna intervencija Kine u Hong Kongu neminovno u sukob uvukla Ameriku i zapadne saveznike, što bi moglo prouzročiti sukobe globalnih razmjera.
Sve ovo navodi nas na preispitivanje stavova o Kini koji su se već odomaćili u medijima i akademskoj zajednici, a koji Kinu predstavljaju kao običnu diktaturu, u kojoj je komunistička ideologija samo “mrtvo slovo na papiru”, čije se ambicije zaustavljaju na kineskim granicama. Friedmanova doktrina kako ekonomska liberalizacija nužno vodi sve većoj demokratizaciji političkog sustava u Kini je doživjela svoj krah.
Zbog toga treba obratiti pažnju na glasove sinologa koji upozoravaju kako u Kini, naročito od dolaska predsjednika Xi Jinpinga na vlast, politika prožima sve pore društva. Po njima je nemoguće govoriti o Kini a stavljati u zagradu komunističku ideologiju. Njoj su zapadna demokracija i liberalni kapitalizam glavni ideološki neprijatelji, a izvoz vlastite ideologije glavni povijesni zadatak.
Kinom danas vladaju “revolucionarni nasljednici” osnivača crvene dinastije. Zadržavanje feudalnog tipa nasljeđivanja vlasti govori o razini povjerenja koja vlada unutar Komunističke partije Kine. Formulu dinastičkog komunizma najbolje je izrazio jedan od lidera KPK osamdesetih Liao Chenyun, koji je rekao kako njihova djeca ne nasljeđuju vlast zbog očuvanja privilegija, već zato što računaju na njihovu lojalnost: “Oni bar neće iskopavati naše grobove.”
Na trgu Tienanmen i danas stoje četiri divovska portreta Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina. Staljin tu nije slučajan izbor, niti tek relikt prošlosti. Službena kineska ideologija je lenjinizam-staljinizam. Kao što znamo, Mao je “raskrstio” s Hruščovom zato što je Hruščov raskrstio sa Staljinom. Nakon raskida, Mao je sebe proglasio jedinim pravim nasljednikom Staljina.
Predsjednik Xi često optužuje Gorbačova za propast SSSR-a. U biti, optužba ide sve do Hruščova – za kolaps komunizma krivo je napuštanje Staljinova puta. Danas kineski komunisti prisežu kako oni nikada neće učiniti Mau ono što je Hruščov učinio Staljinu. Xi sebe smatra punokrvnim nasljednikom Maa. Još od kulturne revolucije u Kini nije viđena takva ideološka propaganda kakvu danas šire sinovi kineskih komunističkih očeva. To je prisega lojalnosti očuvana u krvi.
Klasični kineski politički pragmatizam naučava kako postoje dvije glavne poluge za očuvanje vlasti “nad planinama i rijekama” – wu (oružje, nasilje) i wen (jezik, kultura). Kineski komunisti ovaj su nauk o fizičkom i ideološkom nasilju kao temelju vlasti preveli na jezik marksističke ortodoksije kroz poznatu Staljinovu metaforu “inženjera ljudskih duša”, u kojoj on govori o tome kako je “proizvodnja ljudskih duša” čak važnija od “proizvodnje tenkova”.
Riječi nisu sredstvo uvjeravanja neistomišljenjika, već su ona oružje kojim pobjeđujemo i uništavamo neprijatelja. A taj zadatak uništenja neprijatelja nikada ne može završiti. Xijeva opsjednutost “partijskom čistoćom” i “jedinstvom”, njegovi napadi na “neprijateljski zapadni liberalizam” i “ideološku subverziju”, govore o tome kako se ne nazire kraj napuštanju Staljinova puta u Kini.
Ne treba, dakle, imati nikakve sumnje u staljinističku prirodu Xijeve vlasti i, u tom svjetlu, svu ozbiljnost situacije oko Hong Konga. Stoga je zanimljiva Trumpova reakcija na ovu krizu. Trump zna kako predsjednik Xi ima problem s tim kako bi svijet reagirao na invaziju. Ako bi Trump podržao prosvjednike, kao što to od njega traži dio zapadne javnosti, time bi riješio Xijeve dileme i imali bismo vojnu invaziju.
Zato Trump sada okreće situaciju i Xija poziva na pregovore s prosvjednicima, sve pod izgovorom prijateljstva i poštovanja, tako da ovaj više nema izgovor za invaziju. Time on pred svijetom blokira opciju nasilnog gušenja prosvjeda u ovom sukobu Davida i Golijata. Sada je lopta prebačena u kinesko dvorište, pa Kina plaća sve troškove eventualne nasilne reakcije u Hong Kongu. Isplativije je glumiti zmaja od papira.
Eto kinezima sponzoriranih nereda od pobjednika opijumskih ratova koji se ne mire sa gubitkom Hong-Konga. Poznavajući kineze (sjetimo se tijenanmena) biti će dobro ako sve završi samo na suzavcu i pendrecima. Baš me zanima za koga ovdje samoproglašeni antifašisti navijaju,, za drugove kineze komuniste ili rojaliste sa otoka samoproglašene demokrate?