Tri tjedna nakon izbora u Sjedinjenim Državama s jasnim ishodom i jasnim pobjednikom obično bih izvještavao o naporima novoizabranog američkog predsjednika da sastavi svoju administraciju i pripremi se za upravljanje državom u jeku rasprostranjene pandemije.
Ovo nije situacija ni približno usporediva s izborima 2000., kad je Florida bila presudna za ishod te je na kraju utvrđeno da je George W. Bush pobijedio s oskudnih 537 glasova više. Umjesto toga, svjedoci smo nečega bez presedana u povijesti SAD-a, pokušaja dosadašnjeg predsjednika da ne poštuje volju glasača i sabotira američku demokraciju kako bi se održao na vlasti. U stvarnosti, ishod izbora 3. studenog nije bio tijesan. Joe Biden pobijedio je Trumpa na izbornom kolegiju s 306 naspram 232 elektora. I u ukupnom zbroju glasova Bidenovo vodstvo poraslo je na više od šest milijuna glasova više od Trumpa. Bez konkretnih dokaza o prijevari diljem SAD-a bilo bi nezamislivo osporiti ove rezultate. Ali to je upravo ono što Trump pokušava učiniti. Zapravo, nije se potrudio prikriti svoje namjere ni prije izbora odbijajući se obvezati na miran prijenos vlasti i etiketirajući dopisno glasovanje kao suštinski lažno. Stoga je prethodno lukavo pripremio svoj alibi za osporavanje rezultata i pripremio svoje pristaše da vjeruju da on može izgubiti isključivo ako druga strana vara.
Međutim, granica njegova poraza u odlučujućim državama – na primjer, s više od 80.000 glasova u Pennsylvaniji i više od 150.000 glasova u Michiganu – bila je daleko iznad onoga što su republikanci očekivali i znatno je umanjila izglede za uspješno osporavanje rezultata. Ipak, zahvaljujući svojoj izvanrednoj podršci u stranci i podršci u desničarskim medijima, Trump je uspio uvjeriti većinu republikanskih glasača da su mu izbori ukradeni. To nije imalo utjecaja na pravno područje, gdje su suci u brojnim državama odbili republikanske zahtjeve te odbili obespraviti glasače i preoblikovati rezultate u Trumpovu korist. Ali kao političku stvar, mnogo republikanaca podržalo je njegov kontinuirani napad na izborni proces. Izgubivši na sudovima, počeo je pritiskati lokalne republikanske dužnosnike da jednostavno zanemaruju rezultate i dodijele mu delegate svojih država u izbornom kolegiju. Čini se da je njegov konačni cilj stvoriti dovoljan kaos kako bi se spriječio jasan ishod, s nadom da bi mogao pobijediti kad bi cijeli slučaj završio u rukama Kongresa ili Vrhovnog suda.
Međutim, čini se da je napor osuđen na neuspjeh jer države neumoljivo nastavljaju s potvrđivanjem rezultata prije odlučujućeg izbornog kolegija 14. prosinca, postavljajući tako temelje za inauguraciju Joea Bidena 20. siječnja. Polako su republikanski čelnici – guverneri, senatori, značajni gospodarstvenici i bivši dužnosnici nacionalne sigurnosti – počeli pozivati predsjednika da dopusti prijenos vlasti u interesu demokracije i nacionalne sigurnosti. S velikom nevoljkošću, napokon je to učinio 23. studenog, ali obećao je da će nastaviti tražiti sve mogućnosti u potrazi za pobjedom. Činjenica je da je Trump čovjek koji se ne može i nikad se neće pomiriti s porazom te koji će se, ako su izvještaji istiniti, možda suočiti s potencijalnim bankrotom i kriminalističkim istragama svojeg poslovanja nakon napuštanja Bijele kuće. To praktički govori da će njegovih posljednjih osam tjedana mandata biti nepredvidivo kao i posljednje četiri godine, a možda i više.
S tim u vezi predsjednikova odluka da otpusti ministra obrane Espera i druge visoke dužnosnike u Pentagonu, kao i šefa nacionalne kibernetičke sigurnosti, izazvala je niz špekulacija. Neki su poteze vidjeli kao osvetoljubive, ali ne nužno s velikim posljedicama na sustav. Drugi su sugerirali da su uvod u povlačenje američkih snaga iz Afganistana, čemu se Esper usprotivio. Ne može se sasvim isključiti da su oni trebali olakšati prekomorski vojni angažman, što bi bilo posebno nepromišljeno u razdoblju političke tranzicije u SAD-u. Administracija je posebno usredotočena na Iran, nastojeći pojačati sankcije, dok Teheran pojačava proizvodnju obogaćenog uranija znatno iznad razina dopuštenih JCPOA-om (iranski nuklearni sporazum).
Njegovo najupečatljivije naslijeđe bilo je uspostavljanje diplomatskih odnosa između Izraela i nekoliko arapskih država, a tome je pridonio i državni tajnik Pompeo koji je, navodno, organizirao polutajni posjet izraelskog premijera Netanyahua Saudijskoj Arabiji 22. studenog. Sve ove strane su ujedinjene u brizi zbog namjere Bidenove administracije da oživi JCPOA, iako pod revidiranim uvjetima. Biden je počeo okupljati kabinet u Bijeloj kući te je najavio impresivan tim za nacionalnu sigurnost čiji su članovi iskusni i u potpunosti u struji tradicionalne američke vanjske politike. To znači da će Bidenova administracija obnoviti predanost svojim saveznicima i multilateralnoj diplomaciji u potpori demokraciji, ljudskim pravima, kontroli naoružanja i okolišu. U prijateljskim prijestolnicama to će vratiti povjerenje u američko vodstvo. Međutim, vrijeme će pokazati hoće li Biden, suočen s golemim izazovima i duboko sumnjičavim republikanskim biračkim tijelom, uspjeti donijeti učinkovito upravljanje i socijalnu koheziju bitnu za američku snagu u svijetu.
a kako ce bidan ca bi rekli splicani....pun je snage i energije kak i d.......k vitamina...