Traženje rupe u zakonu na ovim je našim prostorima stari narodni običaj. Brušen stoljećima, pravdan vjekovnim vladavinama tuđinaca. Ni 21. stoljeće, ni demokracija, ni ulazak Hrvatske u toliko željenu europsku zajednicu nije tu nacionalnu odliku poljuljalo ni ugrozilo. Lukavo zaobilaženja pravila i prilagođavanja zakona vlastitim potrebama esencija je svake inicijative i svakog poteza koji je službeno uokviren nekim zakonom ili propisom.
Ako kupuješ automobil ili kompjutor za dijete, kupiš ga na firmu. Ako imaš pravo da u prvoj godini posluješ izvan sustava PDV-a, prebacuješ poslovanje svake godine na novu tvrtku. Ako duguješ nekome novac ili ne plaćaš alimentaciju, prebaciš svu imovinu na roditelje/dijete/bračnog partnera i vjerovnik se nema otkud naplatiti. Sve po zakonu. “Snađi se, druže”, krilatica je kojom se u socijalističkom sistemu davao neformalni legitimitet muljanju i zaobilaženju zakonskih odredbi, da bi se u demokratskom ruhu nastavilo tim tempom. Štoviše, punim jedrima razvijamo nove platforme za takve obrasce. Tako političari na vlasti sve češće donose zakone koji su nedorečeni ili dvosmisleni. Naknadno ih raznim uredbama i pravilnicima dorađuju, a nerijetko ti dodani propisi zapravo predstavljaju smisao cijele priče i predstavljaju pravni šamar za “stoku sitnog zuba”.
Tako je i sa Zakonom o državnoj upravi koji je osvanuo u javnom savjetovanju, a koji na mala vrata vraća opciju “revolving door” zaposlenika, koju je Ustavni sud jednom već odbacio. Omogućuje da političari na državne jasle dovode svoje podobne kadrove, ali se sada neće zvati “državni službenici”, već “osobe”. Stručnost, rezultati i pogreške tih “osoba” neće se vrednovati jasnim pravilima, već će ostati u domeni osobnog povjerenja i stranačke pripadnosti. Detalje će razraditi naknadni pravilnik. Koliko se pritom građani omalovažavaju, govori i nada resornog ministra da takav zakon neće pasti na Ustavnom sudu jer, eto, to sada neće biti državni službenici, nego radnici kao svaki drugi. Nije šija, nego vrat. I ništa drugo nego primjer kontinuiranog izigravanja propisa i demokracije uopće, koji pokazuje da su obećana depolitizacija, racionalizacija i transparentnosti državne uprave, bajke za naivne birače.
Pogledajte video usporedbe Hrvatske i Slovenije:
Gledam Lovrinu sliku pa se sjetih one: - Ogledalo, ogledalo, ogledalce moje, kaži na svijetu najljepši tko je...?