Nakon Zvonka Špišića Hrvatska je ove godine ostala bez još jednog vrsnog skladatelja koji je svojim iznimnim opusom, ali i ukupnom aktivnošću obilježio desetljeća hrvatske glazbe.
U devedeset i prvoj godini života napustio nas je Pero Gotovac, nestor hrvatske diskografije, erudit strastveno zaljubljen u amaterizam i hrvatsku glazbenu tradiciju, borbeni Zagrepčanin koji nije mogao pobjeći od naslijeđenog dalmatinskog temperamenta i urođenog mu dišpeta. Nema nekrologa u kojima nije spomenuto da je Pero Gotovac, radeći pionirski urednički posao u Jugotonu, otkrio Mišu Kovača, kao što je urednički potpisao i upravo savršeni album Dnevnik jedne ljubavi Karla Metikoša i Josipe Lisac.
Ali nekako je u drugi plan pala njegova izvanserijska suradnja s dubrovačkim pjevačem Ibricom Jusićem kojem je baš klasičar Pero Gotovac, nesuđeni profesor književnosti i liječnik, napisao neke od najljepših pjesama kao što su to doista antologijska Mačka (naravno, na antologijske stihove pjesnika Zvonimira Goloba) ili pak pjesma Još uvijek ne znam neke važne stvari, također skladana na Golobove stihove. Ibrica Jusić je bogomdani trubadur Gotovčeve razigrane kajdanke (i, uostalom, Golobova stihotvorstva), koja je ostavila iznimna traga i na dramskom programu Dubrovačkih ljetnih igara kada je baš Gotovčeva glazba bila jedan od najprepoznatljivijih simbola velikih Parovih festivalskih uspješnica.
Kako uopće zamisliti i danas popularnu televizijsku seriju Naše malo misto Danijela Marušića i Miljenka Smoje bez uvodne glazbene Gotovčeve špice u kojoj je moćnim i točnim falsetom propjevao i nenadmašni glumac Boris Dvornik? I kako ne spomenuti onu domoljubnu, znakovitu i vizionarsku pjesmu Zemljo moja (skladanu također na Golobove stihove) koju je 1971. godine tako vehementno otpjevao srčani tenor Krunoslav Cigoj, a koju danas tako rijetko slušamo? Ili pjesmu Na vanjkušeku glava koju je još u prvoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća toplo pjevao nenadmašni Vice Vukov?
Kako preskočiti slavnu Baladu Ane Štefok, još jednu zagrebačku himnu Tebi, grade moj koju su 1966. godine zajedno otpjevali i snimili Zdenka Vučković i Arsen Dedić ili pjesmu Finili su mare bali, za koju ljudi vjerojatno misle da je narodna. Dobro je Pero Gotovac plivao i u panonskim vodama, skladajući, primjerice, uspješnicu Kukuruzi se njišu na stihove Miroslava Slavka Mađera. Jedna od posljednjih desetljeća najizvođenijih hrvatskih duhovnih skladbi svakako je Gotovčeva Ave Maria. A tu su i skladbe za djecu, aranžmani, glazba za muzičku komediju “Novela od Stranca”...
Ne tako davno Gotovac je trijumfirao i klapskom pjesmom Jubi’ću te uvik iston miron na stihove Stane Klanac Tulić i u gospodskoj izvedbi klape Nostalgija. I da. Tu je i danas itekako potrebna pjesma sa snažnom porukom Ne dajte da vas zavedu, na tekst Bertolta Brechta sa stihovima “O povratku ništa ne piše, sumrak je već na redu, čuje se vjetar na ledu, a jutra nema više...”.
