Bilo je to nakon dolaska Račanove koalicije na vlast. Jedna od oporbenih fama u oporbenim godinama bila je i teza o 200 najbogatijih obitelji koje drže Hrvatsku. Čim je Račan osvojio vlast, ekipa je odlučila osnovati saborsko istražno povjerenstvo koje je trebalo utvrditi kojih je to 200 obitelji.
Naravno, povjerenstvo nije učinilo ništa, nikakvu svrhu nije imalo, kao ni jedno do danas, osim politizacije svega i svačega, skupljanja političkih bodova i trošenja novca poreznih obveznika ni za što! No kako je saborsko istražno povjerenstvo krenulo s radom, tako smo tada i mi u Večernjaku išli tragom te teze o 200 obitelji, pa smo sastavili neki popis, kako bismo pomogli povjerenstvu, a i riješili enigmu prije njega. U redakciji smo oformili ekipu u kojoj sam bio i ja, i svatko od nas je dobio set obitelji koje je trebao kontaktirati, i vidjeti što oni kažu na tezu da spadaju u tih 200 najbogatijih. Mene je tada zapalo da zovem i Ivicu Todorića! I zvao sam ga, i najavio sam što bih ga htio pitati, i Todorić se odazvao, i lijepo smo na telefon razgovarali, i svašta je lijepoga rekao. Njegova je teza tada bila da on nema gotovo ništa, da gotovo ništa nije njegovo, da je to sve kompanijino, a da je on samo običan srednji sloj, ma kakva najbogatija obitelj? I idući je dan s naslovnice Večernjaka vrištao naslov s Todorićevim citatom, da je on srednji sloj. Čuo sam poslije da je Todorić na to sve bio bijesan, valjda naknadna pamet, ali ništa od toga nije bilo izmišljeno, sve je bilo objavljeno kako je rekao. Štoviše, slične je izjave tada davao i drugim medijima. Todorić je tako i tada vrijeđao zdravu pamet, kao što je vrijeđa i danas.
Samo što je tada i sve donedavno bio nedodirljiv. Zašto i danas vrijeđa zdravu pamet? Prije nekoliko dana, kad je krenuo sa svojim videom na YouTube kanalu, Todorić je ponovio svoje teze o tome kako on nije bio nikakav bogataš, da je valjda kao i svaki prosječni građanin ove zemlje. I da bi to argumentirao, kazao je kako nikad na svom privatnom računu nije imao više od 20.000 kuna!
Na takav njegov argument svatko normalan može se samo nasmijati i pitati se je li on uopće zdrav, pri pameti, ili je toliko izvan stvarnosti godinama, toliko ufuran u svoj film, da ne shvaća što govori i kakve ludosti priča? Jer ako nije imao nikad više od 20.000 kuna na privatnom računu, valjda tekućem, kolika mu je onda bila plaća kao predsjednika Uprave Agrokora? Ispod 20.000 kuna? Taman posla! I ne samo to, čija je firma bila Agrokor? Čije su bile sve firme pod kapom Agrokora? Tko se, recimo, vozio helikopterom? Čiji su Kulmerovi dvori? Čijim su novcem kupljeni, održavani? Od čega se cijela obitelj financirala, i još se financira? Tko je sve plaćao sve njihove raskoši, svjetska putovanja? I tko još to sve plaća? Kako se sad Todorićevi izdržavaju, nakon blokade imovine? Od čega Todorićevi žive u Londonu? Od pučke kuhinje? Ali nije samo Todorić taj koji mulja, laže, manipulira…
Javio se ovih dana Slavko Linić, jedan od onih ministara koji su bili nevjerojatno antipoduzetnički raspoloženi, i koji su u poduzetnicima automatski vidjeli lopove. Koliko to farbanje povijesti ide daleko, svjedoči Linićeva tvrdnja da politika nikad nije Todoriću pomogla u širenju njegova carstva. I nakon takve izjave Linić se može pogledati u ogledalo? Krajnje je licemjerno tako nešto javno zboriti kad godinama činjenice govore upravo suprotno. Ali u Hrvatskoj je i tako na sve strane puno licemjerja i manipulacija i laži i spinova… Kako se onda čuditi da se ljudima u Hrvatskoj sve zgadilo, da s gađenjem gledaju što se događa i da zbog gađenja odlaze iz zemlje? Kao kad aktualni ministar pravosuđa izvali da je naš Ovršni zakon najbolji na svijetu. Takvog bi ministra trebalo isti trenutak likvidirati iz političkog života! Da, gađenje, baš gađenje, to je najbolja riječ koja je postala glavni okidač za odlazak iz zemlje. Baš sam ovih dana bio po Slavoniji i razgovarao s ljudima. I čujem baš to, da ljudi više ne odlaze iz zemlje jer su bez posla, jer im je egzistencija ugrožena, nego odlaze jer im se zgadila sva atmosfera u zemlji, jer je više ne mogu podnijeti, jer ne žele da im u takvoj gadljivoj atmosferi odrastaju djeca, jer u takvoj gadljivoj atmosferi ne vide i ne žele budućnost za svoju djecu! Što država čini po tom pitanju, predsjednica, Vlada, Sabor? Upravo suprotno! Umjesto da nam život čine boljim i ugodnijim, oni rade sve da bude još gadljivije i beznadnije!
Gađenje? Možda teška riječ... No ako se pogleda sabor dolazi se do jednostavnog zaključka - nismo zadovoljni s vladom, a onda kada vidimo oporbu, o čemu i kako priča, naravno da nam nije dobro. I to je alternativa ovoj vlasti? Maras, Stazić, Bulj i slični? Zar stvarno?... Čim se rasprava makne od ideoloških tema, o kojima se može još stoljećima naklapati, oporba pokazuje visoku razinu neznanja i populizma. Tu se samo nabacuje dosjetkama i uvredama bez ikakvog sadržaja... A ljudi odlaze radi reklame, obećanja u bolji život, jer misle da nema alternative, itd. A glavni razlog su uhljebi na svim razinama radi kojih se država niti ne može razviti. Jedini način su protržišne reforme i drastićno smanjenje proračunskih korisnika. Ne može država ići naprijed ako preko 70% ljudi prima novac direktno iz proračuna. Nema niti teoretske šanse...