Ova je kolumna otprije dva tjedna - važno je odmah naglasiti: iz nimalo euroskeptične perspektive - prognozirala da Europska unija možda neće uspjeti preživjeti koronavirus. Od tada do danas sličnu su dijagnozu dali mnogi, od bivšeg predsjednika Europske komisije Jacquesa Delorsa, koji kaže da trenutačna klima među liderima država i nedostatak europske solidarnosti predstavljaju smrtnu opasnost za EU, do aktualne predsjednice Komisije Ursule von der Leyen, koja se bori da ne bude tako, i kaže da je boli kad vidi što se događa, ali priznaje da je Europa, u trenutku kad se zaista trebala ponašati u duhu "svi za jednog", previše upala u raspoloženje "samo za mene".
Kao što smo napisali prije dva tjedna, EU bez solidarnosti u ovako potresnoj krizi, i EU bez funkcionirajućeg jedinstvenog tržišta i bez slobode kretanja, dvaju vezivnih tkiva koja su prva šaptom pala, teško može izaći s ovog odjela intenzivne njege na kojem se sada nalazi. Od tada do danas u EU se pojavila i prva ozakonjena demokratura, diktatura u koju se pretvorila jedna demokracija: Orbánova Mađarska. Od tada do danas razgovori među ministrima iz različitih država u do jučer skladnoj Uniji izgledaju i ovako, kao poruka španjolske ministrice vanjskih poslova nizozemskom ministru financija koji se snažno protivi ideji izdavanja zajedničkih obveznica, koronaobveznica: "Zajedno smo u ovom EU brodu. Udarili smo u ledenjak. Sad svi dijelimo isti rizik. Nema vremena za rasprave o navodnim kartama za 1. i za 2. razred. Nije vrijeme da razočaramo građane. Povijest će nas držati odgovornima za ono što učinimo sada." Austrijski kancelar Sebastian Kurz najavljuje kako ćemo, jednom kad pobijedimo ovu pandemiju, morati otvoriti kritičnu raspravu o našim odnosima u EU.
Europska unija povijesno je vrijedan projekt izgradnje mira, suživota i napretka, privržena čuvanju temeljnih ljudskih prava, sloboda i europskog modela socijalne države; i sve je to vrijedno žrtvovanja i očuvanja. Ali globalna pandemija koronavirusa pokazala je da se, bez obzira na sve to, države članice u tren oka lako okrenu konceptu nacionalne države umjesto nadnacionalne suradnje, konceptu tvrdih granica umjesto bezgraničnog prostora, konceptu obrane svojih zaliha umjesto solidarnosti. Doduše, tu vrstu refleksne reakcije ne vidimo samo u EU, koja je zajednica suverenih država, nego vidimo u nekom obliku čak i u SAD-u, koja je federacija, i gdje se svejedno savezne države grabe za respiratore, otimaju ih jedna drugoj pred nosom, a američki predsjednik i guverner savezne države New York javno se prepiru oko toga treba li privremeno odsjeći jednu saveznu državu od federacije, tj. zabraniti kretanje ljudi i robe, i to tako da to podrazumijeva granične kontrole između saveznih država koje nisu viđene od doba Američkoga građanskog rata. Opis nove stvarnosti u EU, dakle, nije nužno argument protiv postojanja Europske unije. Ponegdje su dijelovi država ili čak dijelovi jednog te istog grada odsječeni, s kontrolnim punktovima preko kojih se zabranjuje prelazak građana, a kako onda očekivati da u doba pandemije neće biti kontrole na granicama suverenih država. No, kohezija, ta povezanost koja vlada u nekoj grupi ljudi, uvijek je bila nemjerljivo manja u EU nego u federaciji poput SAD-a, ili u nacionalnoj državi, ili u velikom gradu, tako da su svi navedeni primjeri slaba utjeha i sami po sebi ne otklanjaju ono što Delors opisuje kao smrtnu opasnost za EU.
Jedini izlaz iz te opasnosti za EU je u većoj solidarnosti. Nakon prvotne reakcije država članica, od kojih su neke bile nepotrebno sebične i zatvorene, posljednjih dana vidi se i stvarni napor EU institucija i nekih ključnih država članica da pošalju poruku solidarnosti: njemačko ratno zrakoplovstvo prevozi u njemačke bolnice pacijente s odjela intenzivne njege u talijanskom gradu Bergamu ili u francuskom gradu Strasbourgu. Takvi potezi spašavaju živote ljudi, ali spašavaju i ideju ujedinjene Europe. No, pravi, veliki zalogaj za Europsku uniju u ovoj egzistencijalnoj krizi zove se - koronaobveznice. Mutualizacija, kolektivizacija zaduživanja država članica kroz zajedničko izdavanje obveznica, kojima bi se financiralo ulaganje u spašavanje ljudskih života i gospodarski oporavak, pitanje je koje se sve više pretvara u "biti ili ne biti" Europske unije.
