Riječi i slike nigdje nisu tako nestvarni kao na televiziji. Možete je slušati i gledati cijeli dan a da vas ne obogati ni trunkom uvida u realni život. Igrani program je fikcija, proizvodi ga se u enormnim količinama, industrija filmova, serija i sapunica može se mjeriti s bilo kojom drugom industrijom i ne razlikuje se od proizvodnje neke druge robe, na primjer, Coca-Cole ili pašteta.
Kad gledate neki film ili seriju, gledate isfabriciran, režiran, glumljen život. Kad koji lik izražava najplemenitije osjećaje ili kada su na ekranu najdirljivije scene koje kod osjetljivih osoba znaju izazvati plač, riječ je o lažima u kojima nema nikakve plemenitosti ni dirljivosti. Samo se glumi, i dok neki lik para srca gledateljima, oko njega su kamermani i bezbrojno drugo osoblje koje sudjeluje u snimanju.
Kad na televiziji slušate nekog političara, čujete kako se razmeće frazama i uvijek je u stvarnosti drukčiji nego na TV-u. Uglavnom, ako žestoko ustaje protiv korupcije, sam joj je sklon, ako grmi protiv grabežljivosti, sam je grabežljiv, ako se zauzima za sirotinju, onda je svojom politikom sam proizvodi, ako prezire one koji prelaze iz stranke u stranku, prvi će to učiniti izračuna li da mu se isplati. U svom mozgu on ima pripremljen jezik kojim se hoće svidjeti, a riječ je o sustavu obmana s kojim je i pravio karijeru, pa kad, na primjer s nekim polemizira, to se laž bori protiv laži.
Kad slušate nekog pjevača ili pjevačicu, možete biti sigurni – što god se više zaklinje u ljubav ili vjernost to će je prije iznevjeriti.
Sa stvarnošću se na malom ekranu susrećemo ipak u kuharskim emisijama čije recepte sami možete provjeriti, u kvizovima u kojima nema obmana – znaš ili ne znaš, a ponajviše su stvarna sportska natjecanja. U njima se ne glumi, nema fraza i obmana, drama koju gledate stvarno se zbiva sada pred vašim očima, nitko vas ne laže i ne zavodi, nitko vas ne mami da za njega glasate, nitko vam ne obećava ono što nikad neće ostvariti.
Sportovi su metafore rata, lova, borbe za opstanak. Kad se natječu dvije ekipe, natječu se dvije vojske, biju bitku za prostor, ženu, hranu... Natjecanja u trčanju oponašaju negdašnji bijeg pred neprijateljem ili hvatanje neprijatelja, bijeg pred životinjama ili lov na njih, a bacanje koplja, diska, kugle, dizanje utega... kao da i nisu metafore nego sam život sa svojim potrebama.
Pa ako su ekipna natjecanja metafore ratovanja, možda nijedan drugi sport kao nogomet tako slikovito ne izražava ratništvo, što pokazuju napadi i protunapadi, zadavanje udaraca (golovi), taktike i druga obilježja toga sporta. Jezik sportskih novinara i navijača pun je ratničkih izraza, kao što su borba, topovski udarac, bomba, lijevo i desno krilo, Kohorta, Armada, U boj, u boj za narod svoj, i tako dalje.
Dinamo je ukupnom pobjedom protiv norveškog Rosenborga ušao u nogometno natjecanje u Ligi prvaka po skupinama, i na stadionu ili na televiziji gledat ćemo zagrebačke bojovnike u utakmicama s najboljim europskim i svjetskim momčadima. Odjekivat će U boj, u boj, a kao što su nekad ratnici pronosili slavu svoga grada, naroda, države, pronosit će je sada kao i svake godine nogometaši širom Europe.
Na televiziji s iskrenim veseljem gledam gotovo samo nogomet kao što ga gleda i mnoštvo drugih navijača, on u nama pokreće najistinskije nagone za borbom, za opstankom, ljubav za svoj klub, grad, zemlju, iskušava našu odanost ali i našu spremnost da poštujemo protivnika.
Kad sam bio dijete od deset, dvanaest godina, u cijelom selu bila su dva, tri tranzistora, pa se ispred kuće ili u kući gostoljubivijeg domaćina okupljalo “pola sela”, slušao se radijski prijenos nogometnih utakmica, uglavnom Hajduka i Dinama, a poslije utakmice djeca su se pretvarala u prave male ratnike, hajdukovce i dinamovce, bile su se bitke, nadvikivalo u dokazivanju tko je bolji ili jači, a svađe su nastavljene sutra na putu školu.
Ljubav za svoj klub i reprezentaciju počinje upravo u “ratničkom” djetinjstvu i traje do kraja života, kao nijedna druga strast. Poznato je da ima i slijepaca koji dolaze na utakmici, na istočnoj tribini maksimirskog stadiona bio sam blizu jednoga koji je gromoglasno navijao cijelo vrijeme, kao da mu nogomet omogućuje da vidi.
I svima nama nogomet omogućuje da u nama progleda ratnička narav iz davnine, narav koja se s vremenom pretvorila u igračku narav, u uzbudljivo i plemenito natjecanje koje tu davninu spaja sa sadašnjošću kao da su jedno. Sveto ime Dinamo!
Nisu suparnici u skupini Lige prvaka Dinamova najveća opasnost nego su to BBB na gostovanjima. Na žalost...