Papa Franjo je u pravu – misa se ne plaća. Nigdje, ni u jednoj crkvi. Tako je i u Hrvatskoj. U svim crkvama u Hrvatskoj mise su besplatne. I vjernik, baš kao što papa kaže, ako želi zamoliti svećenika da u misi prikaže nekog njegovog pokojnika ili potrebnoga, tj. neku njegovu nakanu, može dati svoj prilog. To se tako i čini.
Doduše, taj “upis mise”, kako se zove, često se zove nezgrapnim nazivom “plaćanje mise”, pa se od vjernika može čuti kako idu platiti misu za ovo ili ono, ovoga ili onoga.
To plaćanje, koje se zove stipendij ili naknada dobrovoljni je prilog vjernika. Vjernici su, inače, po kanonskom zakoniku dužni financirati svoju Crkvu, a ovo je jedan od oblika toga dobrovoljnog načina financiranja, a ne neki harač kako ga se, osobito nakon papinih riječi prošloga tjedna, nastojalo prikazati. Kako bi taj prilog bio što transparentniji i kako bi se stekao uvid u sve upise misa, Crkva je uvela određena pravila, koja su cjenovno objedinjena u nečemu što se zove taksovnik. A ne cjenik, kako neki govore, jer Crkva nije birtija, pa da joj je iznad šanka izvješen cjenik s normativima.
Taj taksovnik olakšava život i svećenicima i vjernicima. Vjernicima tako što ih upućuje koliki to može biti dar (za misu konkretno 50 kuna), kako ne bi razmišljali jesu li darovali premalo ili previše. Svećenicima je kroz njega čak ugrađen i svojevrstan “kontrolni mehanizam”, jer je npr. propisano da svećenik može primiti dar samo za tri mise dnevno (može ih služiti pet, ako je potreba, ali samo za tri prima naknadu – ukupno 150 kuna).
Međutim, samo od prve mise može sebi, tj. u župnu blagajnu uzeti 50 kuna, a ostalo proslijediti u biskupiju. Takva su pravila. S time da jedan svećenik za oltarom može služiti samo na jednu nakanu, odnosno u biskupijama postoje i tzv. zbirne nakane, kao utorkom i petkom npr. u Zagrebačkoj nadbiskupiji, kada se služe mise čak i na desetke nakana. No, u tom slučaju nagrada ne mora biti predloženih 50 kuna, nego može biti i pet, deset, dvadeset ili po volji vjernika.
A upis misne nakane (intencije) može biti, što je najvažnije i – besplatan.
I tu se cijeli krug o besplatnoj misi, kakvu je ustanovio Isus Krist prije dvije tisuće godina zatvara. On je euharistiju darovao svijetu kao besplatan dar i svećenik će ga danas svakome tko nema novaca i nije u prilici ostaviti dar za tu uslugu, koju svećenik daje u Kristovo ime, služiti misu besplatno, tj. bez uzimanja ijedne lipe.
Tako je u Hrvatskoj, tako je u cijelome svijetu. I na to je mislio papa Franjo kada je rekao da je misa besplatna. I vjernike te njegove riječi nisu nimalo zbunile, jer to dobro znaju. Bile su hit samo u onih neznalica, koje u Crkvi vide haračliju, a da u nju nikada nisu ni zavirili. I niti su se, budimo do kraja iskreni, riječi pape Franje na njih imalo odnosile.
Ništa napisanog u praksi nije tako.Neka nas nitko ne pravi ludim i ,,neznalicama,, još manje neprijateljima vjere u nauk Isusa Krista mučemika.Zlo i sablaznost ne dolazi od vjerničke zajednice već od Župnih i biskupskih dvora.Ako to želite poručiti ovom poslanicomom u strašnoj ste zabludi i na putu grijeha.Neka vam dragi Bog pomogne.