Nikada Hrvatska nije dobila kvalitetniju dopunsku nastavu od one koju je vodilo 40 tisuća profesora na glavnom zagrebačkom trgu. Nakon njega ovo društvo više nikada neće biti isto, jer samo je odmjerena pamet mogla u prvi plan postaviti osnovu svakog društva: konflikt bogatih i siromašnih univerzalni je temelj problema ljudske civilizacije.
Jedni koji imaju i raspolažu tuđim i to ne dopuštaju raspodijeliti po pravednim kriterijima i drugi koji nemaju, ali proizvode to što im oni koji imaju ne daju. Napokon je u javnom diskursu zamrla poražavajuće ideološko i civilizacijsko mrcvarenje i profesori su u pravu, bez obzira na to što to nisu verbalno poručili, ali su u tom ozračju ponosno hodali: nije važno u kojoj ti je vojsci bio djed, nego je važno ima li ti dijete što jesti. Nije 6,11 posto razlog zbog kojeg deseci tisuća ljudi izlaze na ulicu.
To je samo povod, okidač za izražavanje 30 godina duge nepravde i pljačke, stalnog otimanja i pozivanja na žrtvovanje u ime imaginarne Hrvatske koja nije ni naša, ni suverena, ni suvremena, koja najmanje brine o svojim najboljim ljudima, kojom se okoristila bulumenta notornih lopova i gadova. Tri desetljeća utamanjivanja ponosa i socijalne razboritosti, tri desetljeća kapitalističkog silovanja prava običnog čovjeka da živi s kakvim takvim dostojanstvom i ono što sada većina nas u Hrvatskoj od te iste Hrvatske ima su ukidanja radnih mjesta, otpuštanja s posla, smanjivanja plaća, ubijanja zadnje trunke ponosa. S druge strane dijele se bonusi, ubiru provizije, trpaju u džep profiti istrugani s krvavih radničkih leđa i licemjerje koje je postalo glavnom domoljubnom uzdanicom. Ma gadi mi se to sve.
Gadi mi se da žena koja je tvrdila da za dom spremni nije ništa drugo nego stari hrvatski pozdrav, da ona drži govor na komemoraciji čovjeku koji je tim pozdravom i ispraćen u nacističke logore. Gadi mi se da, umjesto da pokušaš u iskrenom i antipolitičkom razgovoru s prosvjetarima pronaći načina kako osvjetlati obraz državi koju oni grade, između štrajkaša i činovnika uporno se guraju učenici kao krunski argument zašto bi se škola morala nastaviti. Uostalom, zašto bi se škola morala nastaviti?! Pa neki najbolji ljudi ovog društva koje smo slavili ili slavimo, dakle njegovi stupovi; generali, poduzetnici, pouzdanici, tajni savjetnici ne samo da su okončali svoja školovanja puno prije bilo kakvog štrajka, nego su se hvalili brojem nepročitanih knjiga.
Gadi mi se postojanje povlaštenih mirovina i povlaštenih kasti koje su zadužile ovo društvo isključivo divljaštvom i primitivnom agresijom kojom su zaposjeli ključne točke i sada vrebaju iz sačekuša na najmanju naznaku da bi netko mogao u pitanje dovesti njihova nezaslužena prava. Gadi mi se i pismo bivše ministrice školstva, koja iz lagodne situacije penzionirane primalje naknadne pameti, drži lekcije kolegama na čijem je statusu mogla raditi dok je bila gospođa ministarka koja se iz etnonasljeđa, po vlastitom priznanju, ustajala svaki put kada bi muškarac ušao u prostoriju.
Ako nisi radila svoj posao dok si to mogla, šuti, ženo, u stavu mirno sada kada te nitko ništa ne pita i kada si svoj uslužni život pokušala iz moralnog ponora nevažnosti podići preko tuđih leđa. Gadi mi se i to kada sve crve šute kao da vjeroučitelji eksteritorijalno postotke dobivaju dobačene sa samog neba, iako se najveća većina tih ljudi ponaša upravo izuzetno ljudski, poput onog odlučnog i čovjeku istinski okrenutog vjeroučitelja koji je Plenkoviću odbrusio za Ligu prvaka. Umjesto da mu sama crkva dade oveći dodatak na plaću kao i božićnice i za katolički i za pravoslavni Božić, jer joj je osvjetlao njezin socijalno utrnuli obraz, ona se ograđuje od mladog čovjeka samo zato što je progovorio jezikom ljudi. Domaći izdajnici. Ova država vrvi njima.
Prosvjed prosvjetara pokazao je što je pravo domoljublje, kako se istinski voli ova zemlja, kome je do nje stvarno stalo i kome je stalo da Hrvatska postoji, a kome da je posjeduje. Odavno smo iz rječnika tiho i kurvinski izbacili termin kvislinga i oni koje bismo trebali zvati domaćim izdajnicima i bespogovornim suradnicima okupatora danas nam drže lekcije o domoljublju, traže da saginjemo glavu pred njihovim skandaloznim ucjenama. Domoljubna Hrvatska je u ponedjeljak prošetala Zagrebom.
Ona nije marširala, nije divljala, nije prijetila, nije arogantno zahtijevala. Ona je ponosno tražila svoje pravo da se u svojoj domovini osjeća slobodno, a ne zamotano lancima dogmatskog šovinizma. Energija koju su pronijeli pozdravljena je i od prolaznika, i s prozora i balkona, i to je energija probuđene Hrvatske koja je također rekla da joj se gadi dosadašnji život u kojem se u ime nezajažljive sebičnosti poturane kao nacionalni interes, od nje neprekidno tražilo da se povinuje i savije. Lažljivci, licemjeri, otimači nacionalnog zavjetnog kovčega, ako još nisu shvatili, trebali bi se početi bojati. Danas su se digli profesori, savjest i svijest ovog društva, sutra će, potaknuti njima i nepravdom koja se gomila učiniti netko drugi. Val raste. Nezadovoljstvo sve više i više dobiva borbenu krijestu samosvijesti. Bojte se, jer ovo je tek početak. Početak otvorene borbe za pravdu.
Video: Prosvjed prosvjetara na Trgu bana Jelačića
