Ljepota, uz sve osobne prednosti koje sa sobom donosi, pomaže i u dobivanju boljeg posla, napredovanja, stipendija, ali i zgodnijeg i bogatijeg partnera. Da se ne radi o malim razlikama pokazuju istraživanja koja zaključuju da atraktivniji ljudi zarađuju i do 15 posto više od manje atraktivnih.
Naravno da se nameće pitanja ljestvice vrednovanja nekog kao lijepog, odnosno ružnog jer se radi o individualnim ukusima.
U svim testovima i projekcijama jasno je pokazano da, iako se poželjni tipovi ljepote uvelike razlikuju, generalna percepcija neke osobe kao lijepe ili nelijepe je usuglašena između svih ispitanika.
Pokazujući fotografije ljudi, najljepšeg ćemo odabrati prema osobnim preferencijama, ali evaluacija nekog kao privlačnog, čak i ako nije naš favorit, ipak ovisi o klasičnim standardima ljepote. Gotovo da je očekivano da će atraktivniji ljudi brže dobiti naručenu hranu, popravak automobila, popust, ali i bolje uvjete za kredite, brži profesionalni napredak, veće plaće, uspješnije partnere i u stanju su na sličan način pozicionirati i vlastitu djecu da čine isto, prenoseći na njih dobre gene za sljedeće generacije.
Ova vrsta obespravljivanja smatra se toliko prihvaćenom da još uvijek ne postoje zakoni koji direktno sprječavaju diskriminaciju po ljepoti. Svako toliko izađe vijest o doktoru koji je otpustio sestru jer je bila previše lijepa (bojao se da će doći u napast) ili poslodavaca koji otpuštaju radnike jer nisu dovoljno lijepi (a kupci više kupuju od atraktivnih prodavača).
Uglavnom na zadnjim stranicama i spomenuta kao anegdota, ova vrsta diskriminacije specifična jer je uglavnom rodno neutralna, postoji u svim kulturama, utječe na sve aspekte života (privatne i poslovne), ali je najteža za priznati.
Što je i jasno – tko bi priznao da je ružan?
Kao ljudi, previše smo tašti za tako nešto. U gotovo svim ostalim ugroženim skupinama oni koji su diskriminirani – zbog rase, vjere, porijekla, seksualne orijentacije – to i priznaju. Pa iako diskriminacija po ljepoti utječe na gotovo sve sfere našeg života, najteža je za prevaliti preko jezika što i otežava sustavnu borbu protiv ovog vida neravnopravnosti.
Određena zakonska zaštita, iako očito potrebna jer se radi o pojavi koja je sveprisutna i svakodnevno vidljiva, odnosila bi se na vrlo malen broj ljudi koji su spremni priznati da su ružni i da im je zbog disproporcionalno teže.
Čak i uvođenje legislative koja bi ovo pitanje regulirala, nije sigurno koliko će biti korištena, odnosno iskorištavana. Kalifornija, koja ima zakone prilagođene upravo ovom pitanju, dokaz je vrlo malog (za američke, common law standarde) broja tužbi zbog diskriminacije po izgledu. Ono što je sigurno je da uvođenjem ovakve prakse najviše profitiraju, po običaju, pravnici.
Pogotovo oni lijepi, jer njima najviše vjerujemo.
Tu se ne radi o diskriminaciji. Kao i sve ostale ljudske osobine, ljepota je dar. Kao što je to i inteligencija. I ona varira od osobe do osobe i ljepim ljudima daje prednosti koje oni drugi nemaju. Isto kao što i inteligencija daje prednost onima koji je imaju nad onima koji je nemaju. Ili kao što brzina daje prednost onima koji je imaju nad onima koji je nemaju. Sve ljudske osobine nose svoje prednosti, a pokušavanje izjednačavanje svih ljudi na isto je ono što društvo vodi u propast.