Šefica Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja Dijana Vican jedna je od najutjecajnijih osoba u hrvatskom obrazovnom sustavu.
Ovih dana meta je žestokih kritika, prije svega zbog rezultata analize Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta prema kojoj je izbor Ekspertne radne skupine za kurikularnu reformu, a što je njezina odgovornost, proveden netransparentno. Razgovarali smo s Vican o rezultatima analize, ali i o tome ima li šansi da se Strategija obrazovanja provede do kraja kao i o tome zbog čega ima nedvosmislenu podršku premijera Plenkovića unatoč tome što resorna ministrica želi da ode i da ona bude na čelu Povjerenstva.
Analiza Ministarstva obrazovanja pokazala je niz manjkavosti pri izboru Ekspertne radne skupine. Ministrica vam je poslala analizu 15. srpnja na očitovanje. Zbog čega se još niste očitovali?
Drago mi je da sam dobila priliku da se i ta situacija raščisti. Na dvije sjednice Posebnog stručnog povjerenstva (PSP), jednoj u Vladi, a drugoj u Ministarstvu, primjedbe o navodnim manjkavostima su razmotrene u nazočnosti članova PSP-a i predstavnika Ministarstva s ministricom i članovi Povjerenstva dobili su odgovor da su primjedbe neosnovane. Netko je, očito nezadovoljan tim odgovorom, navodnu analizu dao određenim medijskim krugovima kao temu za medijsko demoniziranje mene i nekih članova PSP-a. Uzgred rečeno, takozvana analiza poslana je članovima PSP-a nepotpisana te se ne zna tko je „autor“.
Što kažete na pronađene nepravilnosti koje su ozbiljne, posebice one koje se tiču izbora šefice radne skupine Jasminke Buljan-Culej?
Suprotno navodima plasiranim u medije, nepravilnosti nema, niti ih je bilo. Cijeli proces izbora voditeljice i članova Ekspertne radne skupine (ERS) je transparentan, javan i sukladan svim traženim procedurama i zahtjevima. Izbor voditeljice i članova ERS-a provelo je peteročlano povjerenstvo, i to tri člana iz PSP-a: akademkinja Milena Žic Fuchs, prof. dr. sc. Davor Romić, prof. dr. sc. Drago Šubarić, koje su izabrali članovi PSP-a. Članovi PSP-a su jednoglasno prihvatili prijedlog da u povjerenstvo za izbor ERS-a budu dva predstavnika Ministarstva znanosti i obrazovanja. Prema usmenom izvješću predsjednice Povjerenstva koje je izvršilo izbor voditeljice i članova ERS-a, akademkinje Milene Žic Fuchs, a koje je na sjednici izneseno članovima PSP-a, kao i u opsežnom pisanom izvješću koje mi je Povjerenstvo za izbor voditeljice i članova ERS-a u međuvremenu dostavilo, izabrana voditeljica je uz ostalu natječajnu dokumentaciju priložila akcijski plan koji je potpuno u skladu s aktualnom Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije. To je jasno bilo rečeno i na sjednicama PSP-a na kojima se o tome raspravljalo. Nažalost, u nekim medijima krenule su suprotne priče koje politiziraju cijelu temu. Pitanje je s kojim ciljevima. Prošle godine sam u dobroj vjeri kao stručnjak upozoravala na određene manjkavosti u provedbi Strategije i planirane reforme. Nisam politizirala niti sam se služila objedama i vrijeđanjem. Pojedinci su reagirali kao iskra na slamu, ne upuštajući se u dijalog, nego u intenzivno medijsko uvjeravanje javnosti da nema manjkavosti i nepravilnosti. Danas kada se mene kao osobu difamira i diskreditira, onda mi se zaista nameće pitanje odgovornosti svojedobno „odgovornih“ i njihov stupanj poštovanja Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije. Ako već misle da im je jača strana analitički pristup i logičko razmišljanje, neka javnosti ne izostavljaju odgovore na pitanja koja javnost ima pravo znati.
Konkretno, na što mislite?
Pravno je pitanje je li prethodna Ekspertna radna skupina izabrana prema Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije koju je donio Sabor RH? Izabrani su prema javnom pozivu koji Strategija uopće ne predviđa. Javni poziv umjesto natječaja raspisan je za voditelja i pet članova, a imenovano je uz voditelja šest članova ERS-a. Je li ERS oformljen kako se nekome prohtjelo ili prema Strategiji koju je donio Sabor?
A onda sva ta povika oko aktualnog Nacrta Akcijskog plana?!
Dakle, govori se o radnom dokumentu koji će do konačnog usvajanja doživjeti još izmjena i dopuna. Nameće mi se pitanje kome je trebala medijska hajka na tu temu? Zašto je određenim medijskim krugovima bila ta tema zanimljiva, a nikada se prije nisu oglasili na prethodni Akcijski plan koji se odnosi na istu Strategiju, s evidentnim intervencijama u mjere i skraćivanje rokova. Kome se žurilo i zašto? Nevjerojatno je kako određenim krugovima ne odgovaraju ista pravila za sve. Moja je uloga u ovome profesionalna, nije ni politizacija ni depolitizacija, ni ideologizacija ni deideologizacija. Jako me žalosti što je tema odgoja i obrazovanja postala razdjelnica, umjesto platforma razgovora.
Znači li to da je Cjelovita kurikularna reforma, usprkos podjelama, provediva?
Provediva je ostavi li se prostor rada stručnjacima i argumentima. Puno je naklapanja, malo ozbiljne diskusije. Medijski se pozornost odvlači u politički diskurs. Problem je što ne samo javnost, nego i neki saborski zastupnici koje sam susrela, pa i stručnjaci, nažalost i novinari, izjednačavaju kurikularnu reformu sa Strategijom. Istina je sljedeća: Cjelovita kurikularna reforma je tek jedan od ukupno 38 ciljeva koliko ih je u cijeloj Strategiji. Nažalost, taj cilj je izvučen iz konteksta te stavljen u politički, a zatim u medijski. Pretočen je u politički pamflet s kojim je predizborno mahala bivša koalicija, a određeni mediji su očigledno imali zadaću senzibilizirati mase za reformske promjene. Malo ljudi, nažalost, razumije da se kurikularna reforma kao mjera Strategije odnosi samo na skup predmetnih programa. Čudi me da se drugim mjerama ne daje tolika važnost, a upravo su drugi ciljevi i mjere preduvjet za uspješno reformiranje sustava. PSP-u je povjerena provedba Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije sa svim ciljevima, a ne samo s jednim ciljem. Dok god nam je ta zadaća povjerena, vodit ću PSP tim smjerom dajući sebe profesionalno kao i do sada. Ne manjka mi znanja da bih ga kompenzirala medijskim poučcima ili grlatim pojedincima kojima su često istina i laž iste boje, ili skupinama kojima su u glavi njihovi scenariji, politički, interesni ili neki drugi.
Premijer je izjavio da imate njegovu podršku, a ministrici poručio da pronađe tko je u medije pustio analizu. Znači li to da ste premijeru dali dokaze da je natječaj proveden transparentno, suprotno od onoga što je pokazala analiza? Na temelju čega je bezrezervno stao na vašu stranu?
Što se tiče mog rada i rada članova PSP-a, premijer je detaljno upućen, jer na svim sjednicama sjede jedan ili dva pravnika i predstavnik Vlade. Vjerujem da je premijer ocijenio da odgovorno i stručno provodim svoju zadaću usklađenu s ciljevima Strategije i Vlade. Da je ne provodim, ne bi bezrezervno stao iza mene.
Jesu li točne glasine da ste od ministrice tražili na uvid audiozapise svih sjednica Povjerenstva za provedbu kurikularne reforme i da vam ih ona ne želi dati i je li to, možda, razlog što se još niste očitovali o analizi?
Istina je da sam od ministrice službeno tražila dokumentaciju PSP-a, među inim i audiozapise sa sjednica, jer su ti dokumenti potrebni za daljnji rad PSP-a, te su vlasništvo PSP-a.
Ministrica je javno kazala da upravo ona želi zasjesti na čelo Povjerenstva, dakle na vaše mjesto, kako bi depolitizirala provedbu reforme. Kako ste to doživjeli i može li Povjerenstvo biti depolitizirano ako mu je na čelu ministar pa bio on i nestranački?
Prema Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije, uloga ministrice i uloga predsjednice PSP-a nisu ni u kakvoj koliziji. Zato je moje čvrsto mišljenje da uloga ministrice kao članice Vlade i moja uloga predsjednice PSP-a trebaju ostati odvojene, a u koracima usklađene. Povjerenstvo na čijem bi čelu bila osoba koja obavlja političku funkciju, više ne bi bilo stručno nego političko tijelo.
Premijer je kazao da do 8. rujna očekuje da Akcijski plan provedbe kurikularne reforme bude gotov. Je li to uopće izvedivo s obzirom na okolnosti?
Nacrt Akcijskog plana je izrađen i u travnju predan premijeru. Očitovanja svih čimbenika iz odgojno-obrazovne infrastrukture su pristigla mjesec dana nakon toga. Članovi PSP-a su se sami opredijelili za izradu završne verzije svakog poglavlja Akcijskog plana, i to prema pristiglim očitovanjima. Premijeru su iskazali svoje osobne afinitete prema pojedinim područjima za izradu završne verzije i suglasili su se da će Akcijski plan završiti do 8. rujna 2017. Određeni medijski navodi i lažne informacije usporile su dovršetak Akcijskog plana koji je već do sada mogao biti gotov. Nadam se da novih opstrukcija neće biti.
Dvojica članova Povjerenstva kojemu ste na čelu, Slobodan Uzelac i Pero Lučin, kazali su da rad Povjerenstva nije vođen pluralistički već da su premoć dobila stajališta i interesi dijela HDZ-a. Kako to komentirate?
Ne mogu odgovarati za izjave pojedinih članova povjerenstva. Stranačka pripadnost članova PSP-a je njihova privatna stvar, kao i njihovi stavovi. Preuzete zadaće u izradi Akcijskog plana nemaju nikakve veze sa stranačkim pripadnostima, svjetonazorima, vjeroispovijestima i dr. Oni koji se bave tim temama, izlaze iz prostora ozbiljnog bavljenja Akcijskim planom.
U javnosti ste dobili etiketu konzervativne osobe, desno orijentirane, zbog pozitivne recenzije programa zdravstvenog odgoja udruge GROZD. Kako je došlo do te suradnje? Zovu vas i „obiteljašica“. Imate li kakve veze s udrugom U ime obitelji?
Žao mi je što se moj dugogodišnji rad i moja profesionalna pa i reformska postignuća tako stereotipiziraju i takvima predstavljaju javnosti. Recenzija ne predstavlja političku orijentaciju, nego isključivo stručnu ocjenu. Vezano uz program zdravstvenog odgoja koji je napisao tim liječnika i stručnjaka, a koji mi je dostavljen s molbom za recenziranje, dio je to mog redovitog posla. Opovrgavam i povezanost s udrugom U ime obitelji. Predsjednicu udruge nisam nikada srela. O udruzi znam jedino iz medija. Moja misija je stvarati predispozicije i perspektive koje će omogućiti bolji sustav odgoja i obrazovanja. Područjem odgoja i obrazovanja bavim se cijeli život, znam nedostatke i potrebe sadašnjeg sustava, ali i prilike i perspektive koje se otvaraju i koje zajedno možemo ostvariti. To su teme o kojima mogu govoriti. U tim okvirima i ostajem.
Reformu obrazovanja treba provesti tako da se prvo pretresu katedre filozofije i politologije na kojima su se razmnožili "progresivni" titoisti navikli na nerad i uhljebništvo. Treba ih markirati, grupirati i odstraniti iz društva. Najbolje poslati Galebom na pučinu i čekati da korozija trupa odradi svoje, :)