Ako niste povlašteni umirovljenik, vrhunski sportaš, ako niste dio političke elite ili imućna manjina, možete samo očekivati da ćete nastaviti životariti kao i dosad. Vlada koja je imala priliku napraviti obećani zaokret digla je ruke od državničkih poteza, od demografske obnove i ravnomjernog razvoja zemlje, od zaustavljanja iseljavanja mladih, a time i boljeg života za sve građane.
Država koja izumire, a djeci i mladima daje mrvice busajući se u prsa tek kozmetičkim povećanjem roditeljskih naknada, dok istodobno smanjuje u proračunu ukupan iznos za dječji doplatak, nema šanse dići se i sustići Češku, Slovačku, Poljsku, Sloveniju, a kamoli Irsku. Ma kako god bila dobra i sljedeća turistička sezona. Hrvatska je po izdvajanjima za djecu i obitelj od 155 eura po stanovniku godišnje na začelju EU s Rumunjskom i Bugarskom, a EU u prosjeku za obiteljske i dječje naknade izdvaja 651 euro po stanovniku. Ova Vlada najavila je za 2018. ili najkasnije 2019. uvođenje doplatka za svu djecu kao u nizu zemlja EU i ne samo da ništa od toga nego planira sljedećih godina izdvajati manje novca za doplatak, računajući da će djece biti sve manje.
Ali zato se država brine za povlaštene umirovljenike kojima su mirovine povećane 10%, vrhunske sportaše i njihova postignuća jer im je povećala iznos za nagrade, kao i za mirovine i beneficije političke elite koje se ne smiju dirati. Vlada se brine i za sigurnost jer je proračun MORH-a opet povećan, sad za 430 milijuna kuna. Samo i prazan prostor ove zemlje sigurnosni je problem. Ali koga briga za Slavoniju, Liku, Dalmatinsku zagoru i ravnomjeran razvoj zemlje jer u proračunu za to nema značajnih sredstava. Koga briga za mlade, za obične umirovljenike kojima će mirovine biti mizerno povećane, za dugove u zdravstvu koje će i dalje plaćati sirotinja od svojih plaća pa onda čekati na pretrage godinu dana i dodatno pušači kroz poskupljenje cigareta jer se rizično ponašaju. Da se tako sankcionira rizično ponašanje političara, gdje bi ova zemlja bila.
Sav višak koji smo ostvarili u odnosu na izvornu projekciju BDPa od prošle godine (deficit iznosi 1% BDPa umjesto 1,8%) ove godine ide na dodatno razduživanje RH tako da će odnos duga prema BDPu pasti na 79,8% BDPa. Proračun zaa 2018.g. je ponovno jako konzervativan (predviđa rast od 2,8% BDP) što uzimam kao Marićev način zauzdavanja potrošačkih ambicija pojedinih ministara. Zapravo je zauzdao rastrošnost konzervativnim predviđanjem proračuna, a kad iduće godine bude vrijeme za rebalans proračuna opet će uzeti svu lovu koju smo dodatno uštedjeli za dodatno razduživanje RH pa onda možemo početi planirati i dodatno porezno rasterećenje. Tip je genije koji se odlično snalazi u ovoj medijskoj-političkoj močvari. Ono što se ne vidi iz ovih brojka je dugoročni efekt koje Marićevo reprogramiranje dugova ima. Prvi put u modernoj povijesti jedna od država od jadranskog do egejskog mora strateški upravlja svojim dugom. Isplaćujemo stare kredite koji su imali kamatu od 5-7% s novim kreditima od 1-3%, uz raspoređivanje dospijeća kroz niz godina tako da nam se više nikad ne ponovi 2017.g. kad je 35 milijardi kn duga došlo na naplatu. Ono što mi napravimo u ove 3 godine odrediti će hrvatski dug kroz narednih 15-20 godina. Ako uspijemo sve reprogramirati na način kojim smo krenuli, očekujem sve veći godišnji postotak pada udjela duga u BDPu tako da da 2022.g. kada se planira uvesti €hrvatski dug zapravo bude duboko unutar maastrichtskih kriterija. Prvi put se planira budućnost proračunom.