Cesare Avenati je žrtva. Žrtva svojih roditelja, žrtva sudstva, žrtva društva. Ne treba biti psiholog da bi se zaključilo da je devetogodišnjak duboko traumatiziran i bez obzira na to tko je kriv, a tko prav u cijeloj toj tužnoj priči, djetetu je učinjena ogromna šteta.
Devet mu je godina, u životu nije imao priliku upoznati oca jer ga je majka kao bebu praktički i pravno otela, a on sada plaća njezinu grešku. Scena u kojoj se devetogodišnji dječak otima, vrišti i plače, a otac ga silom vuče u automobil koji će ih odvesti u zračnu luku i nakon toga će s njim u Italiju, obilježit će život tog djeteta pa makar mu od ovog trenutka uz oca počne teći med i mlijeko.
Jučer je na splitskim Pujankama bilo mučno svima – Cesareu, Nini Kuluz, ali i Avenatiju koji je vlastito dijete silom ugurao u auto pred uplakanim ljudima obasut psovkama. Najmučniji dojam ostavljali su predstavnici države; ovrhovoditelj, psiholog, liječnik, socijalni radnici... – sve su samo promatrali i čekali kraj da bi na kraju radnog dana mogli napisati da je ovrha uspješno izvršena. Bez obzira na to što je “predmet ovrhe” vrištao i plakao. Kao da je riječ o putnoj torbi, a ne o osobi. Zar nije moglo drukčije? Zašto je pravna država odlučila pokazati mišiće devetogodišnjem djetetu ne mareći za njegove želje, koliko god izmanipuliran bio. Šteta od svega što je Cesare doživio neće biti manipulativna, nego stvarna, a što je to dijete skrivilo? Dan prije bio je u bolnici iz koje je pušten s preporukom da ga se poštedi stresa. Državu to nije bilo briga.
Zašto se socijalne službe i sud nisu potrudili da dijete bude pripremljeno za odlazak s ocem? Sud je odredio da se viđaju, ali Alesandro Avenati je umjesto 100 puta u dvije godine, u Splitu bio tri puta, Cesare je odbijao viđati se s njim i na tome je sve stalo. Pravnoj državi bilo je važno zaključiti slučaj.
I evo, pobijedila je. S jednim djetetom postupila je kao sa stvari. Čuli smo pravnog zastupnika njegove majke, talijanska veleposlanica štitila je interese njegova oca, pravnu državu zastupali su ovrhovoditelj i policija, a tko je štitio interese Cesarea Avenatija!?
Hajd hvala Bogu - bar jedna novinarka koja je shvatila suštinu problema - nisu važni roditelji u cijeloj ovoj mučnoj prići - važno je dijete i dobrobit djeteta, a u ovom slučaju baš je to totalno zanemareno! Institucije SRAMITE SE, VRATITE PLAĆE I PRIMITE SE DRUGOG POSLA!!!