Tri dana nakon što je sudac Ivan Turudić gostujući na HRT-u u Studiju 4 uočio da je javnost povećano senzibilizirana “na takve stvari, na moju prebrzu vožnju” i da se neke stvari po tom pitanju mijenjaju, stvarno je došlo do promjena.
Dakako, nije Turudić podnio ostavku na mjesto predsjednika Županijskog suda u Zagrebu niti su se nadležni predomislili i inicirali stegovni postupak kako bi Državno sudbeno vijeće odlučilo ima li u njegovu ponašanju za vrijeme prekršaja i nakon njega razloga za etičku osudu. To više jer je Turudićev auto i prije toga zatečen u prebrzoj vožnji, ali Turudić ni sam ne zna je li vozio on ili netko od njegovih članova obitelji, što sud u Koprivnici prihvaća kao izgovor, dok na nekim drugim sudovima izriču kazne vlasniku vozila.
Vodeći ljudi loše percipiranog pravosuđa nisu se odlučili s time u vezi nešto promijeniti. Kako je Turudić rekao, podsjećajući kako je bilo u komunizmu, u njegovu je slučaju, moglo bi se reći, dvaput primijenjeno načelo “pojavu osudi, a druga spasi”.
Stvari se mijenjaju u policiji gdje su načelnik PU krapinsko-zagorske Darko Car i zamjenik glavnog ravnatelja policije Josip Ćelić zbog prebrze vožnje podnijeli ostavke odnosno zahtjeve za razrješenjem te su premješteni na drugo radno mjesto. Doduše, da nije bilo zviždača i pritiska medija, vjerojatno se stvari još ne bi mijenjale.
Ali, i to je ljudski, tome služe mediji u demokraciji. Problem je kad mediji, premda imaju slobodu pisati neovisno o tome u kojim su vremenima živjeli i po kojim načelima, to uzalud čine, odnosno kad “psi laju, a karavane prolaze”.
Dvojica policijskih dužnosnika podnoseći ostavku pokazali su kako ipak imaju osjećaj za etičku i društvenu odgovornost jer su počinili prekršaj koji se “ne može tolerirati”, kako je podcrtao ministar Davor Božinović.
Pravosuđe nije imalo snage u slučaju Turudićeva ekscesa niti DSV-u prepustiti etičku ocjenu.
Ali, zato je Ćelić, kojeg je Turudić prije samo tri dana branio unatoč prekoračenju od 110 km/sat u naseljenom mjestu, skupio snage poslati poruku zapravo i Turudiću, da nije bit u kritičarima već u onima kojima nije strano, bez obzira na to jesu li ili nisu živjeli u komunizmu, živjeti po načelu “pojavu osudi, a druga spasi”.
Hehe odstupio nakon 6 mjeseci kad je iscurilo u javnost. Što nije odmah podnio ostavku? Ma to nije vrijedno komentara