Ovako je izgledao debakl izbornih stožera: prazni stolovi s neotvorenim bocama vode, jedan ili dva utučena partijska čelnika, nekoliko izgubljenih stranačkih marginalaca i one neizbježne zblajhane kokoši s torbama koje stoje 50.000 kuna, gledaju u prazno, i razmišljaju kamo će i kome će. To je slika bankrota.
Točno tako izgledaju burzovni špekulanti kad beznadno zure u display s kojeg se ruše indeksi Dow Jonesa ili Nasdaqa, neumoljivo ocrtavajući njihovu propast, dok na podu leže poderani vrijednosni papiri, još jučer zalog bogatstva, a danas bezvrijedni.
Nije Crobex nego izvješće Državnog izbornog povjerenstva, nisu udjeli u tvrtkama nego izborni listići, nije portfelj kompanija nego saborski klub, nije financijski nego politički kapital, ali sve je isto: sreća dolazi i odlazi, karijere nastaju i nestaju, moćnici se ruše a nepoznati uzdižu da vladaju – dok se politička burza ne otvori za četiri godine ponovno. Tada ćemo vidjeti čija stranačka firma solidno kotira, a kojoj su dionice prenapuhane te se rasprsne poput mjehura sapunice.
Kao što su propasti na burzi katkad nepredvidljive i nezaslužene, tako su nepredvidljivi i nezasluženi katkada i uspjesi, a isto vrijedi i za izbore. Kao i na pravoj burzi, nedjeljni izbori stvorili su slučajne milijunaše, poput Dreleta sada, a nekad Keruma ili Pernara. Po kojoj se to pravdi isprazni Čačić prošvercao u Sabor, a uzaludna Milanka Opačić nije? Toliko smo ponosni na svoju demokraciju, i u njezino središte smještamo izbore, a tako malo o njima znamo i tako ih malo razumijemo. Glasovi birača jedini su kriterij za obavljanje javne službe, ali nemamo nikakve kriterije na temelju kojih se glasovi dodjeljuju. Odnosno, imamo, a to je demagogija.
Sabor je burza u kojoj se mjesto ne kupuje novcem nego obećanjima, i tako se jednom u četiri godine prazne priče razmjenjuju za vlast.
Kao što na burzama postoje blue chip dionice – udjeli u tvrtkama koje su kvalitetne, pouzdane i sposobne donositi prinos i u dobrim i u lošim vremenima – tako postoji i blue chip demagogija. SDP glumi da prodaje sekularnost, socijalnu pravdu, antifašizam i gospodarske intervencije, HDZ glumi da prodaje domoljublje, tradiciju, konzervativnost i slobodno poduzetništvo, a njihovi glasači glume da u to vjeruju. S lijeva i zdesna pušu im za vrat novi demagozi, koji tvrde da tek oni zbilja vjeruju u sve to, pa i oni imaju svoje glasače.
Čovjek koji živi u kapitalizmu, na ekonomiju može utjecati samo na burzi; čovjek koji živi u demokraciji, na vlast može utjecati samo na izborima. Burza je zahtjevnija od izbora jer očekuje da imate novac, dok za izbore samo morate imati političku želju; međutim, burza je puno demokratičnija od izbora jer je otvorena svaki dan, a izbori samo svake četiri godine. I burza i izbori, svaki na svoj način, ograničavaju utjecaj građana na sustav i stvaraju povlaštene kaste. Stare stranke prodaju iluziju kontinuiteta, nove stranke iluziju promjene, a kupaca još uvijek ima i za jedno i za drugo. Ali dokle?
Na burzama ima sve manje neovisnih igrača, 90% dionica posjeduju superbogataši. Na izbore izlazi sve manje građana, evo na ove naše izašlo je manje od polovice birača. Većina ljudi u kapitalizmu nema što uložiti u dionice, većina ljudi u demokraciji nema za koga glasati.
Kod novih poduzeća vrijednost tvrtke ne određuje se po njezinim postignućima, kojih nema, nego ovisi o nadi u buduću dobit; tako se glasa za nove stranke: još ništa nisu postigle, ali nadamo se da budu. Koliko će se dugo glasati za nove stranke, nitko ne zna – to je iracionalno. Koliko će se dugo glasati za stare stranke, iako su osvjedočeno nesposobne, korumpirane i štetne – nitko ne zna, i to je iracionalno.
Da je burza iracionalna ustvrdio je 1973. profesor s Princetona Burton Malkiel, napisavši da bi majmun s povezom na oči, da baca strelice pikada na novinska burzovna izvješća, izabrao portfolio dionica jednako uspješno kao i financijski stručnjaci.
Eksperiment provođen od 1964. do 2010., u kojem je sudjelovalo stotinu majmuna koji su nasumce kupovali dionice, o čemu je pisao Forbes, pokazao je da su majmuni uspješniji od brokera: portfelji njihovih dionica svake su godine rasli brže od burzovnih indeksa.
Da nam je koji od tih majmuna, i da mu damo da povezanih očiju, bacajući pikado na stranice telefonskog imenika, sastavi hrvatski parlament, ja sam siguran da bi taj saziv Sabora bio jednako uspješan kao i bilo koji dosadašnji, a zacijelo bi bio i uspješniji. Osim toga, poslanici bi bili manje bahati jer bi znali da su ih izabrali pravi majmuni.
