Subota 5. listopada
Šuica, Burić, Maletić – nagrada za sluganstvo
Izbor Dubravke Šuice za potpredsjednicu Europske komisije velik je diplomatski uspjeh, ali ona neće braniti hrvatske interese, već će, kao i drugi političari EU, slijediti europsku politiku, kaže politologinja Jadranka Polović. Šuica će biti zadužena i za demografiju, no pitanje je kome će koristiti demografske mjere EU, “zemljama bogate europske jezgre ili onima poput Hrvatske, jer zapadna se Europa ponaša predatorski prema jugoistočnoj i istočnoj Europi, uzeli su nam najbolji kadar, najbolje ljude.” Da će tome biti tako, potvrđuje cio niz drugih primjera koji pokazuju kako hrvatska politika za nacionalne interese u EU ne čini ništa. Unatoč protivljenju većine građana, vjernika, intelektualaca... prihvaćeni su Istanbulska konvencija i Marakeški sporazum, a da ne govorimo o onome što sudbinski ugrožava našu zemlju, o grabežljivosti europskih banaka (kakve je, na primjer Orbán u Mađarskoj ukrotio i upregnuo u nacionalne interese) i profiterima koji iz tih banaka i nekad velikih državnih tvrtki prodanih bogatim zemljama EU izvlače i iz Hrvatske odnose mlijardske dobiti. Visoke dužnosti koje su dobili Šuica, Burićka, Maletićka... samo su nagrada za sluganstvo i mužnju hrvatskog novca.
Nedjelja 6. listopada
Sada Gotovinu hvale i ljevičari
Ante Gotovina rijetko istupa u javnosti, bit će zato što misli da je svoje rekao u ratu, u kojem je bio veliki zapovjednik i žestoki protivnik osvete nad srpskim stanovništvom. Na obilježavanju obljetnice oslobođenja Zadra za HRT je sažeto rekao kako je dobro u prigodama imati emocije, ali i kako “trebamo graditi društvo koje prihvaća onog drugog” te “moramo biti razumni, imati emocionalnu inteligenciju i biti socijalno osjetljivi”. Također se zauzeo za jačanje gospodarstva jer “samo bogata zemlja može biti socijalno pravedna”. Zbog tih riječi hvale ga i ljevičarski mediji, isti onaj milje koji je očekivao i priželjkivao osuđujuću presudu u Haagu za njega i Markača pa ju je najavljivao kao “presudu Tuđmanovoj Hrvatskoj.” Ako ga danas hvale, to ne znači da se Gotovina promijenio pa je postao prihvatljiv i ljevičarima. Ni najmanje! Ostao je isti, nije ratovao iz mržnje prema bilo kome, nego iz ljubavi za domovinu, iz dužnosti prema Hrvatskoj. Poslije rata Gotovina nije postao grlati Hrvat ratnik, nego pomirljivi Hrvat čovjek, svoje osloboditeljske ideale zamijenio je mirnodopskima. No odnos ljevičara prema optuženom Gotovini u Haagu bio je i optužba Hrvatske iz Domovinskog rata.
Ponedjeljak 7. listopada
Vlast napadaju ‘dežurni demagozi i populisti’
Nijedna vlast od 2000. godine nije bila tako napadana kao Plenkovićeva, od desetaka komentatora ili kolumnista tek dvojica trojica imaju kadšto neku lijepu riječ za Banske dvore. Čitamo tako jednoga za kojeg su kritičari vlasti “dežurni demagozi i populisti” koji “ne priznaju pomake nabolje”, a oni su “evidentni”. Tekst djeluje kao da ga je naručio premijer, ali unatoč želji da ga obrani, autor će upravo njega optužiti za katastrofu. Pa će napisati: “Primjerice, prosječan Rumunj svojim si primanjima sada može priuštiti veću potrošnju od prosječnog Hrvata.” Također će napisati kako su lani u EU “manju potrošnju od Hrvata imali... samo Bugari”. Prije Plenkovića bili smo bolji i od Rumunja i od Bugara pa kakvi su to onda “pomaci nabolje”? Napisao sam kako tekst djeluje kao da je naručen jer kao i Vlada pisac maše povoljnim makroekonomskim pokazateljima koji “evidentno” život nacije ne čine boljim. Pod gomilom nevolja u kojima živi zbog nesposobnosti vlasti građanin neće osjetiti olakšanje ako se ta gomila koji centimetar smanji.
Utorak 8. listopada
Zašto je Budiši i Gotovcu bio bliži SDP nego HDZ?
Danas je Dan neovisnosti pa je prilika za malu bilješku iz povijesti. Budišin, Gotovčev, Goldsteinov... HSLS od početka je bio žestok protivnik HDZ-a. Te su govorili kako su oni osnovani u otmjenoj dvorani, a HDZ na sijenu, te su očekivali kaznene posljedice za Tuđmana i druge koji su vani govorili i skupljali novac na skupovima na kojima je bila i Pavelićeva slika, te su nakon debakla na prvim izborima pljuskali po hrvatskom narodu koji je “zatucan” i “zapušten” pa je zato glasao za primitivni HDZ itd. Nepojmljivo je kako je ta stranka u kojoj su bili i istaknuti pojedinci koje je Račanova vlast progonila i osuđivala na teške godine zatvora bila bliža Račanovu SDP-u nego HDZ-u, s kojim je dijelila iste svjetonazore i ista stradanja iz komunizma. To će ih dovesti i do koalicije sa SDP-om, a zlobni Ivo Škrabalo unijet će totalni kaos u nazive i proslave državnih blagdana naslijeđene od HDZ-a. Dan državnosti pomaknut je s 30. svibnja na 25. lipnja, a 8. listopada proglašen je Dan neovisnosti premda je toga dana samo potvrđena odluka Sabora donesena tri mjeseca prije i odgođena zbog moratorija. HSLS je gotovo nestao, no sramota je ostala. Ipak će Dan državnosti opet biti 30. svibnja.
Srijeda 9. listopada
Probrano društvo hrvatskog premijera
Na kraju bi ovoga tjedna Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa trebalo odlučiti je li Plenković bio grešnik prilikom zapošljavanja dviju osoba. Pa valja podsjetiti što su mediji svojedobno pisali o premijerovu nepotizmu. Plenkovićeva sestrična Nera Miličević imenovana je za voditeljicu HTZ-a u Njemačkoj. Ujak mu Marko Raos imenovan je u Upravno vijeće Parka prirode Biokovo. Vjenčani mu kum Igor Pokaz imenovan je za veleposlanika u Velikoj Britaniji. A šogor Ivan Maslać dobio je mjesto komercijalnog direktora Zračne luke Dubrovnik bez javnog natječaja. Tome bi trebalo dodati i brata ministrice Obuljen na čelu moćne agencije HAKOM, sina ministra Bošnjakovića na čelu NO komunalnog poduzeća, itd. Ako se ti slučajevi zbroje pa tom zbroju dodaju “kumovi” iz vlasti koji su Plenkovićevi favoriti i prioriteti – Dalićka, kompromitirana zbog grupe Borg, koju nikad nije prestao štititi, Kuščević, kojeg istražuje USKOK i kojeg je branio do “zadnje kapi krvi” a HDZ ga i danas promiče, Šuica s njezinim enormnim i enormno sumnjivim bogatstvom, Saucha koji mu donosi većinu u Saboru, a na sudu je zbog kriminala – dobivamo bilancu koja bi bila dovoljna za mandate nekoliko premijera i vlada.
Četvrtak 10. listopada
Snovi predsjedničkog kandidata Škore
U svom prvom predizbornom spotu, s lijepim slikama iz Lijepe Naše, Miroslav Škoro govori: “Upijajući ljepotu domovine, često ju uzimamo zdravo za gotovo. Često zaboravimo koliko smo sanjali promjene. Ne zaboravimo snove.” No jedno su snovi iz spota kojim se hoće svidjeti puku, a drugo stvarni Škorini snovi koje možemo zamisliti. Po onome što smo u javnosti doznali iz njegova života, slavni pjevač sanjao je o nakladama svojih ploča i zaradama koje će mu te naklade donijeti, o enormnoj otpremnini na HRT-u, o dividendama koje mu donose dionice u tvrtkama, o unosnim ulaganjima... O bogaćenju o kojemu ne može sanjati golema većina građana ove zemlje od kojih traži glas na izborima i kojima obećava promjene vrlo dobro znajući da ih ne bi mogao pokrenuti kad bi bio izabran, jer za njih predsjednik države nema ovlasti niti uz velike stranke ima bilo kakve mogućnosti da ih ostvari. Umjesto da prizna kako svojoj lakoj glazbi koja ga je učinila popularnim želi dati težinu najviše državničke dužnosti, on se odijeva u ruho fraza koje pod milim Bogom ništa ne znače. Riječi “promjene”, “snovi” i slične troše se u najsiromašnijoj komunikaciji političara s javnošću u kojoj se zapravo nema što reći.
Petak 11. listopada
Srušimo i crkve jer ulaze u vidik nevjernika!
Koja graja zbog Dana kruha u školama na kojima kratko sudjeluju i katolički svećenici! Ateistička udruga Protagora od stotinjak članova traži od Ministarstva obrazovanja da spriječi “diskriminaciju djece koja ne pohađaju katolički vjeronauk i njihovu indoktrinaciju u katoličku vjeru”, zbog koje ima “brojnih pritužbi roditelja”. Nepojmljivo je da ta marginalna udruga koja na svojim stranicama objavljuje napade na katoličku vjeru dobiva prostora u medijima kao da je riječ o vrlo važnom društvenom čimbeniku i masovnom članstvu. Ima konzervativnih udruga i njihovih djelatnosti koje izražavaju stavove stotina tisuća ljudi, ali ih baš nikada nema u glavnim medijima. Zamislite koja bi uzbuna bila da neka od tih udruga o ateistima objavljuje pamflete kao Protagora o katolicima, da nabrojimo samo neke – ”Ne, Isus nije postojao”, ”Vjeronauku nije mjesto nigdje”, “Opet Bozanić melje gluposti”, “Protiv buke crkvenih zvona”... Vjeronauk u školama pohađa 90 posto učenika, a, osim toga, kakva je to indoktrinacija simbolični udio svećenika na Danima kruha? Prosvjedu protiv takve “opačine” bio bi sličan zahtjev da se u Hrvatskoj poruše sve crkve jer ulaze u vidik nevjernika te ih indoktriniraju.
Nekima je gotovo sve socijalno i liberalno - kaotično. Valjda bi više voljeli nekog autoritativnog vođu, diktatora, da ih organizira tako da mogu bolje krasti i mučiti obične građane?