Britanci su ljutiti. Zapravo, bolje je reći da su ljutiti točno određeni Britanci. To su stanovnici malih ruralnih mjesta, sela, gradića, koji su većinom podržali Brexit prije tri godine na referendumu. U međuvremenu su gledali kako im mediji i oni koji se s njima ne slažu tumače da su pogriješili jer su odlučivali “na temelju dezinformacija”.
Ti su Britanci, nekad uvjereni članovi i birači Laburističke stranke, u četvrtak masovno podržali Borisa Johnsona. Medijski su izvještaji prepuni izvještaja o izbornim okruzima, imena posve nepoznatih u Hrvatskoj, koji su nakon 50 ili sto godina prvi put podržali Konzervativnu stranku. Ti su se glasovi priklonili Johnsonu jer se njegova stranka jedina od početka odlučila za jedinstven i usredotočen put poštivanja referendumske odluke birača. Unatoč kaosu koji je takav put mjesecima stvarao u parlamentu, stranka je odbila uzeti u obzir apele medijske elite da zemlja pod svaku cijenu mora ostati u EU.
Za razliku od Johnsona, Laburistička stranka zalagala se uoči izbora za drugi referendum na kojem bi birači mogli odabrati i ostanak u EU. Na tom izboru, lider stranke Jeremy Corbyn obećao je biti neutralan. Liberalni demokrati pak otišli su još i korak dalje: ako nas izaberete, nećemo ni raspisati referendum, samo ćemo zaustaviti Brexit, govorili su. Zbog te jasnoće Johnsonove politike i imidža u javnosti da poštuje odluku referenduma, s kojom se i slaže, dobio je podršku ljudi koji spadaju u ono što se u UK nekad zvalo “radnička klasa”.
No iako Johnsonova kampanja jest bila zamišljena kao “borba naroda protiv elita”, politike koje je predlagao uoči izbora bile su mnogo manje radikalne ili populističke od laburističkih (83 milijarde funti nove dodatne potrošnje vlade godišnje), liberala (koji bi 50 milijardi godišnje vladi priskrbili ostankom u Uniji) ili desničara koji su željeli da zemlja izađe iz EU bez dogovora.
Zato će se Velika Britanija 2019. sjećati kao godine u kojoj se dogodilo ono što je malo tko vjerovao: Boris Johnson postao je umjereni lider, a zagovaratelji ostanka u Uniji radikali. Britanski birači tako su odlučili.
Nevjerojatno je da Johnson, koji se čitavo vrijeme pozivao na volju britanskog naroda, odbio dozvoliti novi škotski referendum. Tim potezom se prokazuje kao nedemokrat i najgori licemjer.