Jedna od najpreciznijih definicija Brexita, koja bi mogla stajati uz taj pojam u rječniku, i dalje je ono što smo u ovim novinama u jednoj kolumni “Iz bruxelleskog bunkera” javili još u studenom 2017.: “...nepoznato nešto, što pokušavaju ispregovarati nepripremljeni, s ciljem da neinformiranima isporuče nešto nespecificirano”. Jedna od najzabavnijih definicija Brexita, pak, ona je koju je kolumnist londonskog Timesa Hugo Rifkind smislio u tri minute čekajući djecu da završe svoje večernje kupanje: “Brexit je podmornica sagrađena od sira”.
Zamislite, kaže Rifkind, da je 52 posto Britanaca izglasalo da želi od svoje vlade da im sagradi podmornicu od sira. Theresa May u početku je bila protiv gradnje podmornice od sira, naravno, jer je to suluda ideja. Ali, da bi nakon izglasane odluke postala premijerka, morala se pretvarati da je gradnja podmornice od sira dobra odluka i da sasvim može funkcionirati. Potom je zaista i sagradila podmornicu od sira. Koja je sranje, piše dalje Rifkind, naravno da je sranje, niste valjda toliko glupi, pa to je podmornica napravljena od sira!? I sad, kad je proizvela sasvim lošu podmornicu od sira, mora otrpjeti kritike zastupnika iz oporbene Laburističke i iz velikog dijela svoje Konzervativne stranke, koji inzistiraju na tome da se podmornica od sira mogla napraviti na način koji bi bio manje sranje. Svi oni lažu, i to dobro znaju. Jer riječ je o siru i o podmornici, tko bi uopće mogao vjerovati da to može ispasti dobro? Samo što im premijerka May ne može reći da lažu jer je i ona zadnje dvije godine glumila da je moguće sagraditi sasvim pristojnu podmornicu od sira.
Pogledajte slavlje protivnika Brexita:
I sad smo tu gdje jesmo, zaključio je Timesov kolumnist, a njegova priča s Twittera odmah se viralno proširila po cijelom svijetu. Milijuni ljudi diljem svijeta odjednom su počeli shvaćati Brexit, taj izlazak Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz članstva u Europskoj uniji, kroz prizmu priče o podmornici od sira. Jednu nejasnu komplikaciju kakva je Brexit Rifkind je zaista uspio opisati tako da svima bude jasno što se događa. “Svi ti mjeseci, svi ti govori, sve te riječi, a sve što su ljudi zaista čekali je ovo”, napisao je kasnije i sam Hugo Rifkind u kolumni u Timesu.
Treba još vremena...
U utorak ovoga tjedna premijerka May stavila je svoju “podmornicu od sira”, sporazum o povlačenju Velike Britanije iz EU, na glasanje u britanskom parlamentu. Doživjela je brutalan poraz: 202 glasa za, 432 protiv, što je minus od 230 zastupnika, puno veći nego dosad najveći poraz neke britanske vlade u parlamentu, koji se dogodio 1924. s minusom od 166 glasova. U normalnim okolnostima premijerka i vlada koja doživi povijesno najveći poraz u britanskom parlamentu odmah bi se povukli ili bili smijenjeni. Ali ovo nisu normalne okolnosti. Još istu večer, odmah nakon što je parlament odbio premijerkin prijedlog ratifikacije sporazuma ispregovaranog s EU, lider opozicije Jeremy Corbyn pokrenuo je postupak izglasavanja nepovjerenja vladi, a premijerka je objeručke prihvatila raspravu i glasanje o tome. No, kad su se u srijedu navečer isti oni ljudi koji su odbili njezin sporazum stali izjašnjavati o njoj i njezinoj vladi, izglasali su joj povjerenje: 325 glasova protiv smjene, 306 za smjenu. Jedan dan većina ruši premijerkin plan za Brexit, drugi dan većina izglasava povjerenje jučer poraženoj premijerki. Jer, riječ je o podmornici od sira, o kojoj si svi međusobno lažu da može biti sjajna, da može ploviti i da može biti sagrađena bolje.
Što sada? Što se dalje događa s Brexitom nakon što je sporazum o povlačenju iz EU mukotrpno ispregovaran, prihvaćen od britanske i vlada 27 ostalih država članica EU, samo da bi bio spektakularno odbačen u britanskom parlamentu?
– Reći ću vam kako ja vidim da će stvari dalje razvijati – francuski predsjednik Emmanuel Macron uzeo je u utorak mikrofon u ruke na jednom skupu u Normandiji i javno ispričao svoju prognozu: – Prva opcija: Britanci idu prema izlasku bez sporazuma (“no-deal”, čak i francuski predsjednik na francuskom jeziku koristi taj engleski izraz; kao što je i njemačka kancelarka na njemačkom jeziku nedavno, doduše na drugu temu, koristila engleski izraz “shitstorm”, op. a.). Dakle, kažu da nema sporazuma, što preplaši sve, i pri čemu su prvi gubitnici britanski građani. U tom kontekstu morat će, bez ikakva prijelaznog razdoblja, ispregovarati buduće odnose s EU. Mogu vam svečano obećati da će u okviru tih budućih odnosa interesi (francuskih, op. a.) ribara biti obranjeni. A ionako ćemo morati ispregovarati s njima prijelazno razdoblje jer si Britanci ne mogu priuštiti scenarij u kojemu njihovi zrakoplovi ne mogu poletjeti ili sletjeti, a njihovi supermarketi ionako se opskrbljuju robom koja u 70 posto slučajeva dolazi iz kontinentalne Europe.
Druga opcija: reći će nam “pokušat ćemo”, a mislim da će to učiniti, nešto malo ih poznajem, “pokušat ćemo poboljšati što možemo dobiti od Europljana i onda ćemo ponovno glasati o sporazumu”. Vidjet ćemo, možda možemo poboljšati jednu ili dvije sitnice, ali ne vjerujem, jer smo u sporazumu već otišli najdalje što smo mogli otići. I nećemo sada prestati braniti interese Europljana samo zato da bismo pokušali riješiti problem britanske unutarnje politike. Postoji i treća opcija. Mislim da će oni krenuti s drugom i završiti na trećoj opciji. Možemo se kladiti. Treća je opcija da kažu “treba nam još vremena”, dulje razdoblje u kojemu će nešto ponovno ispregovarati – rekao je Macron.
I stvari se već kreću u smjeru prognoze francuskog predsjednika, koji je zaključio ovaj govor dosta brutalnom porukom Britancima, ali o tome nešto kasnije; zaustavimo se na tren na tome da, nakon ovoga tjedna, postaje sasvim izgledno da se Brexit neće dogoditi u noći s 29. na 30. ožujka 2019., kako je planirano, već će taj datum formalnog izlaska iz članstva biti privremeno odgođen. Ne zna se još za koliko. Prvotna ideja bila je za dva-tri mjeseca, do konstituiranja novog saziva Europskog parlamenta u lipnju (izbori za EP su krajem svibnja i idealno bi bilo da Britanci do dana izbora više ne budu formalno građani EU jer, ako misle izaći iz EU nakon dana europskih izbora, stvar se komplicira, ali sada izvori iz EU kažu da postoji pravno rješenje za taj detalj).
No, sada se sve više govori o odgodi dana Brexita i nakon lipnja, možda čak i o odgodi do 2020. Privremenu odgodu izlaska iz EU morala bi zatražiti britanska vlada, a s time bi se moralo složiti svih 27 država članica koje ostaju u EU. Uz odgodu Brexita, premijerka May i britanski parlament dobili bi više vremena da se dogovore o tome kakav sporazum o izlasku žele i pokušaju ponovno ispregovarati s ostatkom EU to što žele i što misle da im je potrebno da bi stvar ratificirali u parlamentu. A takvom odgodom izbjegao bi se scenarij izlaska iz EU bez sporazuma, što je najkaotičniji scenarij, od kojeg bi i građani i poduzeća s obje strane imali velike štete. U takvom scenariju narasle bi i političke tenzije između UK-a i EU jer, nakon što bi Britanci odbili platiti 39 milijardi funti na ime financijskih obveza koje su preuzeli u vrijeme članstva, a koje dospijevaju nakon izlaska iz članstva (plaćanje tog računa na izlasku dio je ispregovaranog sporazuma), tada bi počela borba bez rukavica.
U ovom trenutku najizglednija je, dakle, privremena odgoda Brexita. No, čak ako se to i dogodi, može li premijerka May u tim produžecima zabiti koji gol? Može li uspjeti ispregovarati sporazum o izlasku koji je prihvatljiv i ostatku EU i njezinu parlamentu? Bit će teško. Riječima francuskog predsjednika Macrona u završetku ranije citiranog govora o Brexitu:
– Puno sreće predstavnicima nacije koji trebaju implementirati stvar koja ne postoji i objasniti ljudima: “Vi ste glasali o nečemu, ali mi smo vam lagali o tome”. To je ono kroz što moraju proći – rekao je Macron.
Tko će naći hrabrosti?
Kako će kroz to proći, i hoće li uopće, to još nije jasno. Ono što je premijerka May počela raditi nakon što joj je srušen sporazum i izglasano povjerenje za ostanak na čelu vlade je razgovor sa svim drugim strankama u parlamentu, traženje rješenja uz pomoć drugih zastupnika. Razgovor sa svima, osim ipak možda s liderom opozicije Jeremyjem Corbynom, koji je veći ljevičar od svih ranijih predsjednika Laburističke stranke, i prema kojemu May i Konzervativna stranka pokazuju veliku netrpeljivost. Netrpeljivost je obostrana: ni Corbyn baš nije potrčao na razgovor, nego je svoj dolazak uvjetovao time da May najprije jasno otkloni mogućnost izlaska iz EU bez sporazuma. Ona to nije učinila, pa ni on nije došao na razgovor. No, May razgovara s dijelom zastupnika Laburističke stranke koji ni sami nisu zadovoljni Corbynom.
Možda bi Brexit bio uspješniji da je premijerka May bila liderica koja je od početka tražila nacionalni konsenzus o tom pitanju. Na to je nedavno, sredinom prosinca, upozorio danski premijer Lar Løkke Rasmussen kad je rekao u čemu vidi razliku između onoga što se događa nakon referenduma o Brexitu i onoga što se događalo nakon referenduma u Danskoj, kad su Danci rekli “ne” sporazumu iz Maastrichta, ili u Irskoj, kad su Irci rekli “ne” sporazumu iz Lisabona.
– U Danskoj i Irskoj imali ste nekoga tko je preuzeo odgovornost na sebe u odlučivanju kako dalje, kako pronaći ono oko čega se kao zemlja možemo ujediniti i što možemo zatražiti od Europe. U slučaju UK-a to se nije, a trebalo se dogoditi – rekao je danski premijer.
Među hrvatskim političarima koji su se upuštali u komentiranje propasti sporazuma o Brexitu u britanskom parlamentu bila je i bivša šefica diplomacije Vesna Pusić:
– Ujedinjena Kraljevina trebala bi ostati u EU! Bilo bi to bolje za UK, bolje za EU i imalo bi većinsku potporu britanskih građana. Prekinite ovu torturu guranja nečega što nitko više ne želi – napisala je Pusić u utorak navečer u poruci (na engleskom jeziku) na Twitteru. I predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk između redaka založio se za ostanak UK-a u EU kad se, također na Twitteru, zapitao: “Tko će konačno imati hrabrosti reći koje je jedino pozitivno rješenje” (ako sporazum nije moguć, a nitko ne želi Brexit bez sporazuma).
Prva anketa provedena nakon propasti sporazuma o Brexitu u parlamentu, anketa YouGova objavljena u četvrtak, pokazala je da bi 56 posto Britanaca glasalo za ostanak u EU, a 44 posto za Brexit. Tih 12 postotnih poena razlike najveća je prednost pobornika ostanka u EU još od ljeta 2016., kad je proveden referendum. Oporbeni laburisti koji zagovaraju drugi referendum (njihov šef Corbyn nije među njima) nadaju se da nakon neuspjeha laburističke inicijative izglasavanja nepovjerenja stranka sada može doći u poziciju da otvoreno podrži ideju raspisivanja drugog referenduma o Brexitu. Iz kabineta premijerke May cure informacije da se razmatrala i ta mogućnost drugog referenduma, ali da bi za njegovo organiziranje trebala godina dana. A vladi i britanskim konzervativcima žuri se da isporuče obećani Brexit. Podmornica od sira, brža i bolja, samo što nije isplovila... Barem za one koji vjeruju.
Pogledajte video specijal o Angeli Merkel:
