Gostovanje riječkog vjeroučitelja Marina Miletića u „Nedjeljom u dva“ prava je prilika za početak mijenjanja percepcije o vjeroučiteljima i vjeronauku u jednome dijelu naše javnosti, koje im neprestano pronalazi mane. Dakako, Riječanin Miletić tek je jedan od 3000 vjeroučitelja, koliko ih je u hrvatskim osnovnim i srednjim školama, ali je izvrstan primjer za rušenje svjetonazorskih i ideoloških stereotipa koji se želi nametnuti o vjeroučiteljima, a kojima skandali poput onoga s vjeroučiteljem Bagarićem dolaze kao naručeni.
Miletić je, naime, u gostovanju kod Aleksandra Stankovića posve razgolitio svoju dušu. Od problematične mladosti, obraćenja i današnjeg vjeroučiteljskog rada. Razgolitio je dušu ne kako bi prezentirao sam sebe i svoj ego, nego kako bi pokazao da je posve normalan čovjek, koji živi u stvarnosti i koji se kao takav prihvatio odgovornog posla s mladim ljudima, sa srednjoškolcima. Ima nešto manje od 500 vjeroučenika sušačke gimnazije, kako je rekao, a na vjeronauk mu dolaze i djeca drugih vjera, poput muslimana, kojima je riječki imam dao dopuštenje. Dolaze čak i nekršteni, tj. Miletić ih uopće ne pita za to, nego ih poučava istim onim žarom kojim je njegov Učitelj poučavao po Galileji i Judeji ne prebrojavajući nikome krvna zrnca i ne zavirujući u grešnu dušu, nego šireći svoj nauk kroz ljubav i milosrđe.
Vjeronauk u školama, budimo iskreni, počiva na leđima vjeroučitelja i njihovoj autentičnosti. Svaka čast i katehetskim uredima i programima, ljetnim i zimskim katehetskim školama, vjeroučitelji su stup vjeronauka u našim školama. I kakav je vjeroučitelj, takav će biti vjeronauk, tj. takvi će biti njegovi vjeroučenici. Upravo na njihovu svjedočanstvu i predanosti, koja je u Miletića na očigled najžarča što može biti, počiva i budućnost Crkve, jer će ti mladi ljudi ili ostati u Crkvi i prionuti uz nju ili se sablazniti i okrenuti joj leđa.
Mrzitelji vjeronauka i vjeroučitelja tako su imali priliku ove nedjelje zavoljeti barem jednog vjeroučitelja, a kroz njega tako mogu i mnoge druge jer u hrvatskim školama ima još takvih Miletića. Zacijelo ne identičnih kao što je ovaj riječki, koji osim vjeronauka izgara i za svoje skaute, košarkašku ekipu, navijače Armade…
No, istih po duhu, kojega ima i Miletić, a to je apsolutno predanje svome pozivu, koji nije tek puka profesija, nego doista pravi poziv, od kojega ovise tisuće i tisuće budućnosti mladih ljudi, a prema tome i budućnost mladih u ovoj zemlji. Koje treba sustavno poučavati ljubavi, zajedništvu, radu, prijateljstvu i svemu onome pozitivnome za što izgara ovaj Riječanin, koji je svojom pojavom najbolji odgovor na pitanje zašto je vjeronauk potreban u školi, što nudi i ima li smisla. Pa kad opet krene hajka na njega, dobro je sjetiti se ove nedjelje i Miletićeva nastupa, jer su takvi „Božji luđaci“ upravo stup vjeronauka u školama.
"prilika za početak mijenjanja percepcije o vjeroučiteljima i vjeronauku"!?... prika moj kako god okreneš ovo što se predaje kao "vjeronauk" nema veze sa zdravom pameću. Od boze ne možeš napraviti šampanjac ili kako bi rekao Bare "ne postoji nešto, što ne postoji".