Naš veliki slikar i grafički oblikovatelj Boris Bućan prošlog se ponedjeljka nije pojavio na otvaranju svoje izložbe u Kabinetu grafike HAZU u Zagrebu organizirane u povodu njegove donacije antologijskih umjetničkih plakata toj ustanovi.
Oni koji ga poznaju, kao i novinari i fotoreporteri koji prate njegov rad, znaju da Bućan ne propušta svoje izložbe. Štoviše, rijetkost je ako ga se ne vidi da prije samog otvaranja još ne dotjeruje posljednje detalje. Otvorenju izložbe nazočili su umjetnikov sin Anton i dugogodišnja supruga Inga Depolo Bućan, bez obzira na to što par ne živi zajedno već neko vrijeme, a proslavljeni je umjetnik, kako je sam rekao, novu umjetničku i životnu muzu pronašao u Saši Mesić, kćeri bivšeg predsjednika Stjepana Mesića. U jednom je intervjuu priznao kako je “toliko opčinjen kad je nešto tako lijepo” dodavši kako joj je “neki dan rekao da takvu ljepotu ni Toulouse Lautrec nije imao pokraj sebe”. Boris Bućan i Saša Mesić redovno su se pojavljivali zajedno na javnim događajima, no na iznenađenje mnogih, u Kabinetu grafike nije ih bilo.
I tada se među okupljenima manje i više glasno raspravljalo o nedolasku umjetnika koji je – možda i malo nepravedno, jer njegov opus obiluje antologijskim djelima – javnosti vjerojatno najpoznatiji po plakatu za balet Žar ptica Igora Stravinskog koji je uvršten u postav izložbe u Victoria & Albert Museum u Londonu 1998. Tada je na izložbi je prikazano 250 najboljih radova nastalih od 1870. do 1998., a Bućanov je plakat bio i na naslovnici kataloga. Spominjala su se dva razloga – ročište na sudu u postupku oduzimanja poslovne sposobnosti koje je koincidiralo s datumom izložbe te bolest o kojoj se među prijateljima govori zadnjih godinu dana, posebice nakon što je umjetnik tjelesno propao krajem prošle godine. Vidno uznemireni, supruga i sin tamo su okupljenima ponavljali ono o čemu se već neko vrijeme govori u kuloarima – kako se boje za umjetnika i njegovo zdravlje, kao i to da njime, koji se nalazi u teškom psihičkom i fizičkom stanju, manipulira sadašnja partnerica.
Prema navodima izvora bliskih obitelji, Bućan se više ne liječi – barem ne konvencionalnom medicinom – od dviju teških bolesti. Prestao je uzimati terapiju koja je kontrolirala dugotrajnu psihičku bolest, napustio liječenje, ali i odbio konvencionalno liječenje teške organske bolesti te također otišao iz bolnice. I tu prstom upiru u Sašu Mesić navodeći optužbe o “odvlačenju” iz bolnice i “skrivanju” umjetnika do kojega “nitko ne može”. Situacija je toliko eskalirala da je sin, doznajemo, zatražio oduzimanje poslovne sposobnosti bojeći se za zdravlje. Obraćanje medijima, kažu, ima samo jedan razlog – zaštita života i zdravlja čovjeka koji, kažu, nije sposoban sam donositi odluke. To je i razlog zašto Večernji objavljuje priču, kako bi se neovisno utvrdilo prijeti li opasnost osobi i je li mu dostupna liječnička skrb na koju ima pravo, pritom ne objavljujući dijagnoze ili detalje zdravstvenog stanja kojima raspolažemo.
Da je pokrenut sudski postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti grafičkom dizajneru i slikaru, potvrdili su nam i na zagrebačkom Općinskom građanskom sudu, no zbog tajnosti postupka službeno se nisu mogli doznati nikakvi detalji. No neslužbeno smo doznali da je postupak inicirao Bućanov sin, očito uvjeren da njegov otac više nije u stanju samostalno donositi odluke. Bućan je, potvrđuju, početkom ovog tjedna trebao biti saslušan pred sutkinjom Općinskog građanskog suda, no na ročištu se nije pojavio, a svoj nedolazak ispričao je teškim zdravstvenim stanjem. Tu ljudi bliski obitelji nalaze razlog zašto nije smio doći na otvaranje izložbe i biti viđen na dan kad je trebao biti na sudu. No Bućan se, doznajemo, nije pojavio ni na prethodnom ročištu. Sud bi, doznaje se, naložio ili trebao naložiti psihičko vještačenje, no to se zbog nedolaska stranke odgađa. Kako govore oni bliski obitelji, umjetnik se pod utjecajem partnerice Saše Mesić liječi alternativnim metodama, na što svaki pacijent ima pravo, ali je u ovom slučaju upitno koliko je svjestan odluke i je li sam odlučio o svom tretmanu. Tu spominju kako partnerica iz susjednih zemalja, Slovenije i Mađarske, dovodi razne alternativce koji naplaćuju i po više tisuća eura po tretmanu. Sam je umjetnik povjeravao da ga se liječi “vodicom”, ali spominje i “vudu-lutkice”.
Sin i supruga umjetnika su odveli na liječenje iz ateljea, kažu, te je on tamo potpisao kako je došao samovoljno. Prije toga su, kažu, kontaktirali Centar za socijalnu skrb gdje su im savjetovali da ga odvedu na liječenje. Nakon toga policija privodi Ingu Depolo Bućan jer je prijavljena da je otela supruga te DORH pokreće postupak. Mučna priča – a ovdje ne otkrivamo detalje bolesti – sadrži i optužbe o pokušajima makinacije umjetnikovom imovinom. Bućanova se djela, inače, nalaze u brojnim svjetskim muzejima među kojima se ističu MoMA i Cooper – Hewitt Museum u New Yorku; Staatliches Museum für Angewandte Kunst u Münchenu; State Library of Victoria u Melbourneu; Deutsches Plakat Museum u Essenu. Vrijednost Bućanova umjetničkog opusa je teško procijeniti, no njegova je slika “Starac” prodana na aukciji u londonskoj aukcijskoj kući Sotheby’s za više od pet tisuća funti, dok je sam umjetnik prije godinu dana najavio da će se na najpoznatijem sajmu umjetnina Art Baselu dva njegova rada iz serije “Art” prodavati po 150 tisuća eura.
U želji da zaštite njegove interese, a u strahu da bi mogao donijeti neke štetne odluke, obitelj je angažirala i poznatog zagrebačkog odvjetnika Zvonimira Hodaka. – Mogu vam potvrditi da zastupam interese sina i supruge gospodina Bućana, no o detaljima samog spora ne mogu govoriti – rekao je odvjetnik Hodak.
U slučajevima kada se nekome oduzima poslovna sposobnost sud bi prije svega trebao saslušati tu osobu, a zatim zatražiti i mišljenje vještaka koji procjenjuje može li ta osoba samostalno štititi svoja prava i interese. Problem je što se Bućan ne pojavljuje na sudu. Tek ako liječnik, sudski vještak, utvrdi da se osoba zbog duševnih smetnji ili nekih drugih zdravstvenih problema nije sposobna brinuti o svojim pravima i interesima, sud će oduzeti poslovnu sposobnost. Međutim, sud ne može u potpunosti oduzeti poslovnu sposobnost, odnosno u svom rješenju mora točno naznačiti u kojem se dijelu ona oduzima, odnosno precizirati odnosi li se oduzimanje za sklapanje nekih pravnih poslova, upravljanje imovinom, sklapanje i prekid braka ili se oduzimanje odnosi na odluke vezane uz zdravstveno stanje. Ako sud u slučaju našeg poznatog umjetnika donese odluku da Bućan više ne može donositi odluke o svojoj imovini, zdravstvenom stanju ili prestanku braka, dodijelit će mu se skrbnik. Taj skrbnik dalje će odlučivati o slikarovoj imovini, bolničkom liječenju ili pak smještaju u ustanove za socijalnu skrb, ovisno o tome kakvu sud donese odluku.
Do umjetnika i akademika Bućana kao ni do Saše Mesić nismo došli unatoč nastojanjima. Umjesto njih, javila se Ljubica Jukić Radnić. Predstavila se kao “osoba od povjerenja” akademika Bućana. Naime, prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama osoba od povjerenja ovlaštena je za davanje ili uskratu pristanka na određene medicinske postupke umjesto osobe koja ju je na to ovlastila obvezujućom izjavom. Osoba od povjerenja tako daje i pisani pristanak za smještaj bez pristanka u psihijatrijsku ustanovu. No treba primijetiti i svojevrsnu nelogičnost u zakonu – osobi za koju se smatra da ne može sama odlučivati o svom liječenju daje se mogućnost da sama izabere osobu koja će je zastupati.Ljubica Jukić Radnić iskusna je odvjetnica, a početkom 1980-ih bila je i zamjenica općinskog javnog tužitelja u Zagrebu. Odvjetnica, uz upozorenje da ćemo imati problema ako objavimo tekst jer je riječ o kaznenom postupku, pitajući trebamo li “objavljivati takvo što za akademskog slikara koji je lani imao pet, a ove tri izložbe”, iznosi potpuno drugačiju priču – naglašava da je riječ o “horor-priči” te da je problem u Bućanovoj supruzi koja “ne želi pustiti supruga” i “dati razvod braka” i želi “spriječiti da se suprug osamostali sa Sašom Mesić” te kako samo želi raspolagati imovinom. Navodi i da je prošlog mjeseca supruga nije došla na ročište za rastavu braka koju je, kaže, Bućan pokrenuo. Oni su ga oteli, kaže odvjetnica, te govori kako su supruga i sin te još jedna osoba, koja se predstavila kao kupac, “oteli akademika – primili ga pod ruku te živog i zdravog smjestili u bolnicu”.
– Zbog toga se sada vodi kazneni postupak – kaže. Odbija sve optužbe, posebice one o mogućoj manipulaciji umjetnikom i stjecanju koristi na njegov račun te kaže kako je akademik jako sretan u novoj vezi. Na našu opasku da nije riječ o privatnom životu, već o potencijalnoj ugrozi za zdravlje, kaže kako akademik prima terapiju i kako se lijepo oporavio. Razlog svih optužbi i napada i na akademika, ali i na kćer bivšeg predsjednika je, ističe, imovina.
– Ostavio je dva stana, a on je podstanar. Planirao je prodati kuću u Rovinju i majku dovesti u Zagreb da živi normalnim životom, ali je supruga stavila blokadu i pokrenula postupak oduzimanja poslovne sposobnosti i majci jer se tako blokira prodaja imovine. Nije zatraženo skidanje poslovne sposobnosti za, primjerice, rad i organiziranje izložbi, već samo da ne može ništa prodati – kaže Lj. Jukić Radnić.
Boris Bućan je dao što je dao (par plakata) i to je to. Zadnje slike su mu katastrofalne: neka izmaglica, kič, jeftina politika i besmislene parole u nekakvoj već viđenoj i neznačajnoj balkanskoj kvazi konceptuali.