Na općim izborima zakazanima za 7. listopad glasači u Federaciji trebali bi odlučiti tko će ući u Predsjedništvo BiH, Dragan Čović ili Željko Komšić. Kao predsjednik HDZ-a, najutjecajnije stranke među Hrvatima BiH, predsjednik Hrvatskog narodnog sabora Čović dočekuje ove izbore na toj najvišoj državnoj funkciji. Komšić nastupa kao osnivač i predsjednik Demokratske fronte, tipične građanske stranke u BIH, te zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta BiH.
Čini se da osim možda Emira Suljagića, predsjednika Političkog savjeta Građanskog saveza, u ovoj zemlji nitko glasnije u javnosti ne iskazuje militantnost građanske političke opcije od ovog zagovaratelja demokracije s vojnim predznakom, koji na svoju ”frontu” aktualnih političkih obračuna izlazi i kao nositelj najvišeg ratnog odlikovanja Armije BiH. Nema nikakve sumnje da bi Čovićeva eventualna pobjeda bila izbor većine hrvatskog naroda, a jednako je izvjesno da bi Komšić svoju pobjedu trebao zahvaliti bošnjačkom biračkom tijelu.
Uskoro ćemo saznati hoće li novi član Predsjedništva ”iz reda hrvatskog naroda” preuzeti svoju dužnost kao legitimni predstavnik hrvatskog naroda, što bi bilo u skladu s novijom presudom Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić, ili kao predstavnik bošnjačkog naroda koji odatle nipošto neće crpsti svoj legitimitet. Naime, Komšić će za svoj eventualni izbor imati legitimitet još neosporenog prava ”građana”, a ne Bošnjaka, da biraju svoje predstavnike. Često se čuje argument: ako već Bošnjaci i glasuju za Hrvata, očito to čine kao ”građani”, a ne kao Bošnjaci.
Sam Komšić u svojim javnim nastupima od početka političke karijere to tumači kao zalaganje ”građanski opredijeljenih” glasača, po njegovu mišljenju antinacionalista, protiv opasnih nacionalista, čak ”fašista”. Stoga on u svojoj predizbornoj kampanji ide u obračun s Čovićem kao s državnim neprijateljem umjesto u nadmetanje tko bi mogao bolje zastupati interese hrvatskog naroda. Čak i kada bi svi Hrvati glasali za svoga predstavnika, koji nije Komšić, Komšić bi ipak mogao pobijediti, što sada ovisi o volji ne-Hrvata.
Militantni političari poput vođe DF-a uvjereni su da tu volju može pokrenuti ”antifašizam”. Međutim, kad se većinska volja cijelog naroda tako delegitimira, onda to postaje antihrvatstvo. Malobrojnost hrvatskog naroda, koja glasovanjem ”građana” postaje prepreka njegovoj jednakopravnosti, na kraju se preobraća u njegovu uvredljivu malodobnost.
Dragan Čović: Nitko nema pravo dijeliti Hrvate u Bosni i Hercegovini
Komsic je primjer institucionalnog - zla ...... no jos gori od njega su Bosnjaci - koji mu budu dali svoj glas . a izgleda da je BiH puna takvih