Kao jedan od argumenata u korist demokracije kao političkog sustava često se navodi teza o „mudrosti masa“, koja podrazumijeva da velik broj ljudi ima (nesvjesni) osjećaj za ispravnu odluku u odnosu na ponuđene opcije. Iako se navedena teza problematizira, ishod nedjeljnih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj može se promatrati kao prilog njezinoj valjanosti.
U tom smislu možemo pronaći tri zdrave poruke koje su hrvatski birači poslali u nedjelju. Prvo, uvjerljivom pobjedom Plenkovićeva HDZ-a birači su dali potporu njegovoj umjerenoj politici koja je lišena nepotrebne svjetonazorske radikalizacije, a koja samo otežava rješavanje stvarnih društvenih problema. Plenković je svjesno i transparentno radio na repozicioniraju HDZ-a u klasičnu europsku umjerenu demokršćansku stranku te je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio dvije uvjerljive potpore takvom smjeru vođenja HDZ-a – pobjedom na unutarstranačkim i parlamentarnim izborima. Ovo su bili prvi izbori na kojima HDZ nije varao desno i konzervativno orijentirane birače, kako je činio gotovo na svim izborima od 2000-ih do danas.
Svima nam je poznato da je HDZ ranijih godina znao manipulirati nacionalističkom i konzervativnom retorikom da bi sačuvao naklonost radikalnog dijela biračkog tijela, da bi u pravilu uvijek te birače „izdao“ tijekom obnašanja vlasti provodeći umjerene, a ponekada i liberalne politike (ratifikacija Istanbulske konvencije, donošenje Zakona o suzbijanju diskriminacije). To je godinama stvaralo duboke frustracije među desnim i konzervativnim biračima, zbog čega je dobar dio njih stvorio vrlo negativan dojam o hrvatskom političkom i izbornom sustavu. Ovo su prvi izbori na kojima HDZ nije primijenio svoju prokušanu izbornu taktiku, što mu se itekako isplatilo. Ovo iskustvo bi moglo biti katarzično za samodoživljaj HDZ-a, koji se pritajeno bojao svog desnog i radikalnog krila. A moglo bi biti katarzično i za hrvatsku krajnju desnicu koja sada mora raditi na svom pozicioniranju bez parazitiranja na snazi HDZ-a.
Druga zdrava poruka biračkog tijela na ovim izborima jest debakl SDP-a. SDP je stranka koja već dugo nema ni kvalitetno vodstvo (i tu se ne radi samo o Davoru Bernardiću), niti ima svježe i relevantne političke ideje niti ima mobilizacijsku energiju. Nedostatak svih tih sastojaka dobrog političkih proizvoda kulminirao je u ovom izbornom ciklusu, što su birači adekvatno vrednovali, jedni dajući svoj glas platformi Možemo!, a drugi ostajući doma. Dobar dio niže izlaznosti može se objasniti apstinencijom dijela tradicionalnih birača SDP-a. Ovo je prilika za SDP da se „restarta“ te iznađe nove kadrove koji mogu donijeti ozbiljan i relevantan politički sadržaj i tako potrebnu energiju. Birači lijevog centra nemaju razloga žalovati nad sudbinom SDP-a te željeti njegov spas pod svaku cijenu. “Spašavanje“ lošeg SDP-a kao zastupnika te političke opcije u nekoliko prethodnih izbora tom dijelu biračkog tijela sada se vratilo kao bumerang strukturom Sabora u kojem desni centar i desnica imaju premoćnu većinu. SDP-u treba dati par mjeseci da se restarta, a ako ne uspije, treba hitno tražiti drugo rješenje za predstavnika lijevog centra. To je ujedno i veliki izazov za platformu Možemo!, koja mora odlučiti želi li napasti poziciju SDP-a do kraja ili želi ostati vjerna svojim političkim idejama, na kojima ne može u potpunosti zauzeti poziciju glavne lijeve mainstream stranke.
Treća zdrava poruka koju su birači dali na ovim izborima jest uspjeh alternativa koje doista donose novi politički sadržaj. Umjesto manipulativnih i relativno praznih alternativa kao što su Živi zid i Kolakušić, dobili smo alternative koje se baziraju na stvarnom političkom sadržaju i jasnom vrijednosnom i ideološkom profilu. To se prije svega odnosi na uspjeh platforme Možemo!, koja donosi intelektualnu svježinu u Hrvatski sabor, ali u manjem dijelu i na Most, koji se ideološki i politički sada jasno profilirao kao konzervativna stranka, te liberalno-centrističku (Dalija Orešković, Pametno i Fokus).
Pratite nas
