Prvo je objasnio da je Brexit izlazak bez projekta, a onda je francuski predsjednik Emmanuel Macron iznio viziju buduće Europe. Želi pokrenuti obnovu Europe kroz tri strateške vizije: slobode, zaštite i napretka. Kako bi se zaštitila sloboda, odnosno demokracija, Macron predlaže stvaranje posebne agencije za borbu protiv kibernetičkih napada i manipulacija te uvođenje propisa protiv govora mržnje i nasilja na internetu. Glede sigurnosti predlaže da sve države članice Schengenskog ugovora preuzmu odgovornost ispunjavanja svojih obveza, od stroge kontrole granica do usvajanja zajedničkih pravila prihvata i odbijanja izbjeglica.
To podrazumijeva i uvođenje zajedničke pogranične policije. Zaštita se odnosi i na ekonomiju, odnosno na jamčenje poštenog tržišnog natjecanja. Kada su još postojale velike carine na uvoz japanskih automobila, na primjer, pa se raspravljalo o njihovu smanjenju ili ukidanju, vlasnik FIAT-a Gianni Agnelli govorio je da se japanski automobili mogu uvoziti i bez carine pod uvjetom da budu proizvedeni u istim uvjetima u kojima posluje talijanska automobilska industrija. Sada, 40 godina kasnije, i Macron se pita “koja svjetska sila prihvaća nastaviti trgovinsku razmjenu s onima koji ne poštuju ni jedno od njezinih pravila?”.
Macron kaže i da europske države u javnim nabavama, natječajima, trebaju prednost dati europskim ponuđačima. Pritom, dakako, nije mislio na davanje gradnje Pelješkog mosta kineskoj tvrtki, već je govorio o načelu koje bi se trebalo imati. Ali budimo iskreni, nije li čudno da europskim novcem europsku infrastrukturu grade Kinezi. Bit će, vjerojatno, jeftiniji i brži od konkurencije, ali nemojmo onda plakati nad nezapošljavanjem europskih tvrtki.
U svakom slučaju, bilo koji “exit” znači ulazak u slijepu ulicu. U prošlosti je Europa iz slijepih ulica izlazila rušenjem, ratovima. Manifest Macrona će, dakako, naići na kritiku tzv. suverenista, ali i znamo kamo su nas odveli poklici tipa “prvo (ime naroda)”. Podrazumijeva se da političar radi za dobro svih građana države u kojoj je izabran i da nisu potrebni poklici, a ne smije se zaboraviti ni da se živi u zajednici s drugima. Jer Europa je zajednica naroda.
Ovo je liberalno-globalisticko trabunjanje . Neka autor navede makar i jedan primjer da se neki narod bori protiv vlastitog suvereniteta ?