Marija Puh tridesetdvogodišnjakinja iz HNS-a među najmlađim je zastupnicima u Saboru. Pri nedavnom preslaganju parlamentarne većine ostala je uz svoju stranku, što joj je donijelo niz neugodnosti, od uvreda na društvenim mrežama do anonimnih pisama s ozbiljnim prijetnjama koje su joj stizale na kućnu adresu. Za Večernji list govori kako je prošla kroz to teško razdoblje, općenito o položaju mladih žena u politici i svojim planovima.
Sabor je davno završio zasjedanja, a vi ste još u Krapini. Ne idete na more?
Saborski zastupnici zapravo imaju radno ljeto. Mogu tu i tamo kratko pobjeći s obitelji na more, ali generalno sam ili u Krapini ili u Zagrebu, u zadnje vrijeme čak više u Zagrebu. Tek smo nedavno ušli u Vladu, puno je stvari koje moramo dogovoriti i puno projekata koje trebamo ostvariti. Prošli sam tjedan s obitelji pobjegla malo na more, a do kraja ljeta možda se zalomi još koji vikend.
Ne smeta vam ljeto bez odmora?
Nikad u životu nisam imala konkretne godišnje odmore, uvijek mi je draže kada sam među ljudima, kada nešto radim, kada je nešto iza mene. Zbrišeš na nekoliko dana, odmoriš se malo i vratiš se nazad.
Što se ljeti radi u Krapini?
Krapina, kao uostalom i čitavo Zagorje, obiluje prirodnim ljepotama i povijesnim znamenitostima, turistička ponuda sve je bogatija i uistinu se ima što doživjeti. Uvijek me možete vidjeti s fotoaparatom jer jako volim fotografirati, a Zagorje, ta naša bajka na dlanu, za mene je neiscrpna inspiracija i idealno mjesto za odmor i opuštanje.
Kako ste se uopće odlučili za politiku?
Privukla me lokalna politika, pokušaj da kroz političko djelovanje riješim neke probleme svog grada, ima tome već više od 10 godina. Uočila sam da se u mojoj Krapini ništa ne događa, a da manje općine poput Radoboja ili Jesenja svako malo imaju neki novi projekt. Zainteresirala sam se i uočila da su čelnici tih općina iz HNS-a. Tako sam ušla u stranku.
Što vam je trenutačno u fokusu?
Od zakona koji dolaze u proceduru najzanimljiviji mi je Zakon o financiranju jedinica lokalne samouprave. Briga o lokalnoj zajednici moja je tema, zbog toga sam i ušla u politiku. Znate da su jedinice lokalne samouprave vrlo različite po prihodima, puno njih je uvjetovano tzv. položajnom rentom. Neke su općine bogomdane jer su na moru ili imaju rudače, naftu i sl. Nažalost, naše zagorske općine često su bile zakinute i jako me raduje što je konačno jedan dio decentralizacije krenuo i što će zakon koji je sada u javnoj raspravi puno pomoći manjim općinama, kojima jedini prihod dolazi od građana. Mi bismo sve jedinice morali dovesti u ravnomjeran položaj, da imaju jednaku startnu poziciju, a onda će sve ovisiti o sposobnosti načelnika da kroz fondove EU osiguraju dodatan novac. Važno je da građani Krapine, Radoboja i Novog Vinodolskog jednako vrijede.
Dosta ste mladi završili u Saboru, kako ste se uklopili?
Iza mene je duga politička aktivnost, nisam odmah završila u Saboru. Bila sam predsjednica županijske organizacije mladih HNS-a, pa tajnica županijske organizacije, tajnica Sjeverozapadno-hrvatskog regionalnog saveza HNS-a. Iza mene je dosta rada, a moja je stranka smatrala da sam zaslužila otići korak dalje. Ključan je rad na terenu, s ljudima.
Žene se često žale da se u politici teško mogu probiti. Isto je i s mladima. Jeste li vi imali takvih teškoća?
Iskreno, ja smatram da mi je to prednost. I što sam mlada i što sam žena. Drukčije gledam na politiku, na svijet oko sebe, na sve izazove. Nisam uočila nekakve posebne teškoće. Samo treba gledati naprijed, imati neki zacrtani cilj i vjerujem da je sve ostvarivo. Osim toga, HNS je bio jedina stranka koja nije imala problema sa ženskom kvotom na listama, trenutačno imamo isti broj zastupnika i zastupnica.
Neke od vaših kolegica napustile su HNS u preslaganju. Žalite li zbog toga?
Žao mi je, ali one su odlučile o vlastitom putu i ja im želim sreću.
Vi ste odlučili ostati uz stranku. Nije li vam smetalo to što je HNS završio u koaliciji sa svjetonazorskim “smrtnim neprijateljem”?
Prva stvar koju smo htjeli dokinuti izlaskom iz ideoloških rovova upravo je koncept političkih neprijateljstava i zamijeniti ga političkom konkurencijom, da se stranke u Hrvatskoj ne natječu mržnjom i uvredama, nego idejama, rješenjima i konkretnim projektima u interesu građana. Inače, suradnja liberala i pučana u Europi nije rijetkost pa tako i ovu našu koaliciju smatram dokazom sazrijevanja politike u Hrvatskoj. Ali, uz to što smo liberali, važan dio HNS-ova identiteta oduvijek je bila orijentacija na projekte, programe i rješavanje problema. Nama nikad nije bila bitna prošlost, partizani i ustaše, HNS je uvijek bio stranka projekata kao sadržaja za budućnost, a to je i ostao. Mislim da ideološki rovovi i podjele nisu ono što Hrvatskoj danas treba, ni u politici ni u životu. Nama je sadržaj na prvom mjestu.
Ipak, HNS je inzistirao na nekim stvarima. Kako gledate na uklanjanje Titova imena s trgova i ulica?
Nije mi bitno kako se zovu trgovi i ulice. Bitno je da razmišljamo o budućnosti, o reformama koje su nužne. Jednog dana planiram biti majka i nezamislivo mi je da djeca s kojom razgovaram i danas u školama uče po istom programu po kojem sam ja učila prije 15 godina, a od tada se puno toga promijenilo. Zato mislim da su ključne reforme u interesu naše djece, koja bi iz škola trebala izlaziti s vlastitim razmišljanjem i stavovima, a ne s hrpom napamet naučenih podataka koje brzo zaborave.
Ali kurikularna reforma zapinje nam upravo na svjetonazorskim pitanjima, poput građanskog i zdravstvenog odgoja.
Mislim da je to na stručnjacima i osobama koje se bave obrazovanjem i znaju mu pristupiti s najbolje moguće razine. Njima bih prepustila da se bave time što je bitno i u kojem razdoblju, je li to osnovna ili srednja škola. Za mene je ključno da je HNS dao podršku nestranačkoj ministrici Blaženki Divjak, a vjerujem da će ona sama znati odabrati suradnike koji će moći najbolje procijeniti kada nam je potreban građanski, kada zdravstveni odgoj, u kojoj mjeri i za koju djecu. Vjerujem da će se reforma obrazovanja u ovoj konstelaciji provesti. Ministrica se ne bi primila tog posla da nije vjerovala da će u tome uspjeti i ja vjerujem u nju.
Kada je došlo do razlaza u HNS-u, osobno ste imali neugodnosti pa ste ugasili profil na Facebooku. O čemu se radilo?
Nije mi bila namjera gasiti profil, ostavila sam ga prvih dan ili dva, ali kada sam vidjela reakcije članova svoje obitelji, pogotovo maloljetnih koji su to gledali i čitali, kako se na njih odrazilo, smatrala sam da je nepotrebno da se oni opterećuju mojim odlukama i stavovima i tada sam definitivno odlučila ugasiti profil. Sve ono što se pisalo mislim da više govori o ljudima koji su to pisali. Strašno me razočaravaju salonski političari koji zavaljeni u fotelje pucaju svoje ideološke strelice i isključivi su, nisu za kompromise, za razgovore. Ono što se piše po društvenim mrežama na neki je način posljedica njihova djelovanja.
Tko vas je zapravo napadao?
Iskreno, uopće nisam gledala tko mi što piše. Onih dana nisam pratila ni Facebook ni portale niti bilo što drugo. Odmaknula sam se i, kada sam ugasila profil, nisam gledala što piše u porukama ni tko ih je napisao. Tek mi je Google izbacio nekoliko imena. Te ljude osobno ne poznajem, ne sjećam se da sam ikada s njima razgovarala. Koji su bili njihovi motivi, ne znam.
Što su pisali? Jesu li to bile uvrede, negativni komentari, prijetnje?
Bilo je i uvreda i prijetnji. Prijetnje sam prijavila i njima se bavi policija. Za sada nemam povratnu informaciju, ali nadam se da će oni koji su išli tako daleko, koji su prijetili na jedan takav zločest način... To nisu čak bile ni prijetnje preko Facebooka, nego su stizala anonimna pisma na moju kućnu adresu. Nadam se da će oni koji su to radili odgovarati jer se ljudima ne smije prijetiti, pogotovo ne zbog njihovih stavova, a i ne vidim koja je svrha svega toga bila i zbog čega su to radili. Ta su pisma bila puna mržnje i prijetnji, čak i za život. Što tjera te ljude, što im je u tom trenu bilo u glavi, ne znam.
Jeste li se prestrašili?
Iskreno, da mi je bilo svejedno, nije. Bila sam OK prvih nekoliko dana, znala sam da će biti uvreda i svega. Ali nisam očekivala konkretne i direktne prijetnje. To me malo iznenadilo i nakon toga sam se malo i odmaknula od ove sredine, od Krapine, i otišla u Zagreb, za svaki slučaj. Često sam navečer u šetnjama sa psom pa, zlu ne trebalo, bilo mi je pametnije da se malo odmaknem od svega toga.
Je li vas policija čuvala?
Oni su to ponudili, ali odbila sam jer mislim da nije bilo potrebe za tim. Otišla sam tih par dana u Zagreb, tamo nije baš toliko jednostavno pronaći nekoga. Poslije su se stvari smirile, ljudi su odustali. Shvatili su da je to možda u tom trenu bila najbolja odluka.
Jeste li se imalo dvoumili kada ste odlučili podržati koaliciju s HDZ-om?
O samoj odluci razmišljala sam jako puno: emotivna sam osoba, na prvi mah reagiram emocijama, ali na kraju uvijek sjednem, uzmem komad papira i stavljam na papir stvari za i protiv. Kada sam to učinila i izdvojila određene stvari koje ova koalicija može donijeti Hrvatskoj, odlučila sam se i znala sam da je ovo jedino i najbolje rješenje.
Koji su bili argumenti protiv?
Nije tu bilo dugog razmišljanja, ali ona prva emocija bila je “joj, a mi smo uvijek bili protiv”! Još su bili svježi lokalni izbori iza nas, naši su se načelnici uglavnom ogledali s HDZ-ovim kandidatima pa je bilo i tih emocija iz lokalne kampanje. Ali, kada sam malo razmislila, shvatila sam da mene nikada nije vodila ideologija, da sam uvijek zapravo razmišljala o ljudima i da sva ta strka na kraju krajeva nije nešto bitno. Sigurna sam da ćemo svojim liberalnim stavovima i politikama puno doprinijeti u ovoj Vladi, na korist građana.
Zamjerate li ljudima koji su napustili stranku u takvim okolnostima?
Nije puno ljudi napustilo stranku, bilo je čak i puno upisa. Mislim da dio onih koji je otišao to nije učinio zbog odluke stranke da se ide u koaliciju, prije su to bili neki stari razlozi, možda i međuljudski odnosi u pojedinim organizacijama. Tu kod nas, u Zagorju, nije bilo velikih odlazaka.
Ali je bilo u Klubu zastupnika?
Želim im mirno more, to je bila njihova odluka i njihov stav. Kao što sam već rekla, ja sam protiv isključivosti, a oni su se, na žalost, u toj situaciji postavili poprilično isključivo i bilo je – poštovat ću odluku stranke samo ako ta odluka bude moja.
Kakve sada imate odnose sa zastupnicima koji su napustili stranku?
Ti su odnosi ostali gotovo nepromijenjeni, nisam primijetila neke posebne napetosti. Moram priznati da s većinom tih ljudi ni prije nisam bila posebno bliska. Bili smo i ostali saborski kolege, na njih gledam na isti način.
S kim u Saboru pijete kavu ili ručate?
Najčešće sa svojim kolegicama iz kluba, ali generalno, dođemo u saborski restoran i koga sretnemo, s njim i sjednemo. Nema tu neke isključivosti. Konkretno, u klubu se dogovorimo kada tko ide na ručak.
Družite li se s nekim izvan HNS-a?
Svi su oni moji kolege, s nekima se družim više, s nekima manje, ali govoriti o nekom velikom prijateljstvu, mislim da je to prekratko razdoblje jer se prijateljstva stvaraju kroz godine. Ima popriličan broj ljudi s kojima je ugodno raditi i komunicirati. U pravilu više kontaktiraju ljudi s kojima smo u istim odborima pa dijelimo iste teme, a odnosi su poprilično korektni bez obzira na stranačku pripadnost.
Zastupnice se često žale da ih se promatra kroz odijevanje, za razliku od njihovih kolega. Jeste li to primijetili?
To je činjenica, po medijima vidite da su žene pod povećalom, a moj je stav da se ipak mora poštovati institucija. Postoji određeni protokol i pravila odijevanja kojih se moramo držati. Ja sam nešto mlađa i trudim se ostati svoja, ali i poštovati instituciju, poštovati sam odnos koji bismo trebali imati prema toj instituciji.
Smeta li vam kad kolegice pokažu koljena ili ramena u Saboru?
Nisam primijetila, češće mi u oči zapadaju neke osebujnije kreacije. Sama se generalno držim toga da moraju biti pokrivena ramena, da suknja mora biti do koljena, a cipele sa zatvorenim prstima. Moram priznati da mi od svega najteže pada to s cipelama, ali držim se toga koliko mogu pa ubacim boje ili neke krojeve kojima nastojim izraziti samu sebe, da nisam totalno uniformirana.
Bravo, Marija... Bravo HNS-u što je dao priliku mladoj ženi... Em je mlada, em je žena... Niti u politici viđamo mlade ljude, niti viđamo žene... Marija, samo naprijed!!!