Milorad Pupovac napadnut je na zagrebačkom Dolcu! Naslovi su to koji su prošli tjedan vrištali na naslovnicama hrvatskih medija. Breaking news! Za one maštovitije sasvim dovoljno da kolumniste poput mene optuže da su prozivajući Pupovca zbog njegovog sramotnog ponašanja u društvu srbijanskog predsjednika stvorili atmosferu hajke.
Naravno, oni najdrskiji, cijepljeni protiv svake racionalnosti, ne ustručavaju se histerično pitati – “Što je sljedeće, hoće li ubijati Srbe na ulicama?”. Milorad Pupovac, žrtva hrvatskog genocidnog sendviča! Oni su, naravno, uvjereni da je Pupovac napadnut samo zato što je Srbin. Ja odgovaram: gotovo sigurno je u prvom redu napadnut zbog politike kakvu on osobno vodi. Ne znam napadača, ali sumnjam da je to netko kome je trebalo četvrt stoljeća da odjednom shvati da je Pupovac Srbin.
Kad je Milan Bandić neki dan na ulici napadnut jajima, nikome to nije bio “breaking news”, nitko nije govorio kako je to “tužan dan” za hrvatsku demokraciju. Dapače, neki su u sličnim situacijama vidljivo likovali, kao kad je Janica snježna kraljica doživjela agresiju na trajektu ili kad je Zdravko Mamić umalo izgubio glavu.
Pogledajte video - Što o Pupovcu kažu ljudi iz njegova rodnog sela
Posve je nejasno kako netko napad hranom – jajima, rajčicama, brašnom – na jednog političara mogu smatrati prirodnim demokratskim pravom ili legitimnim alatom građanskog društva, citirajući “tko tebe kamenom ti njega kruhom” - a istovrstan napad na nekog drugog političara uzimaju kao dokaz nacionalne mržnje, u hrvatskom slučaju rasizma, genocidnosti i galopirajućeg ustaštva. Takvima odgovaram: Za poplavu takvih incidenata kriva su prije svega vaša dvostruka mjerila, vaše licemjerstvo! A ne oni koji redovito pišu o svim stvarnim problemima ovog društva!
Treba biti jednako dosljedan protiv svakog nasilja, radilo se o ozbiljnoj životnoj ugrozi ili ovakvom simboličkom javnom poniženju koje je ovaj put doživio Pupovac, a prije njega mnogi drugi – jer i jedno i drugo je narušavanje osobnog integriteta, ugrožavanje prava koje je neotuđivo svakom slobodnom pojedincu, sviđali se nama njihovi stavovi ili ne.
Dakle, jednako kad jajima napadnu nekog tko ti se ne sviđa kao i kad limunima napadnu onoga tko ti se sviđa. Ne čestitati kad nekome propucaju noge ili ga udare u potiljak i bace u more, samo zato što ti misliš da on to zaslužuje. Ne dizati pobunu i pozivati na međunarodnu intervenciju kad nekome šutnu šešir, a šutjeti kao ribe kad polome ruku aktivistkinji “pogrešne” ideje.
Nema gotovo nikakve dvojbe da je veliki dio bijesa koji ovih dana prividno usmjeren prema Pupovcu zapravo cilja Andreja Plenkovića. Pupovca je s leđa ostacima hrane neki kukavica napao htijući ga tako javno poniziti, a da ima priliku proći jednako nekažnjeno, lako je zamisliti da bi jednako tako poželio poniziti Plenkovića ili Jandrokovića ili bilo koji drugi simbol “odnarođene” političke elite. Odnosno pripadnika političke klase, kako to sam sebi tepa Pupovac. Ako je on u ovom trenutku predstavnik neke manjine, onda je sasvim sigurno pripadnik elite koja ovom državom vlada. A ta elita zasigurno nije ugrožena.
Na prosvjedu u Vukovaru sasvim sigurno će biti mnogo onih koji svoje nezadovoljstvo neće skrivati i vrlo otvoreno će ga usmjeravati prema toj “nenarodnoj” eliti. Plenković je jasno pokazao da za njega nijedno vrijeme ne bi bilo pravo da se izvlači tema o neprocesuiranju ratnih zločina, jer on svaki taj prosvjed s pravom gleda i kao na prosvjed protiv njega osobno. No, da se htio potruditi, lako bi to nezadovoljstvo preusmjerio. Prije će biti da mu odgovara da taj prosvjed predstavi kao urotu marginalaca, radikala, ekstremista, kako bi ih kasnije amputirao kao bolesnu izraslinu te lakše eliminirao unutarstranačku oporbu.
Zato je tako perfektan tajming izbijanja afere s lažnim SMS-ovima te izvlačenje već zaboravljene priče da je Milijan Brkić kriminalnom miljeu dostavljao informacije o istragama. Jer, naravno, nedopustivo je da se ime drugog čovjeka stranke povezuje s obavještajnim podzemljem i kriminalnim polusvijetom. Neće pritom biti nužno dokazati takve optužbe, bit će već sasvim dovoljno da iza njih stoji neka poluistina. No, za sada, čini se, cilj nije Brkića eliminirati već takvim napadom imobilizirati, da mu ne padne na pamet pokušati prosvjed u Vukovaru iskoristiti za neke svoje ciljeve ta da mu tako usput pruži stranački legitimitet. Ali još važnije – kako se ne bi odvažio na realizaciju operacije Konjićev skok kojom bi Kolinda Grabar Kitarović konačno našla novu rezidenciju – odnosno skoknula s Pantovčaka u Banske dvore.
dobar članak!