Božidar Pankretić povukao se iz politike nakon parlamentarnih izbora 2011. godine kada je HSS doživio potop. Otad je posvećen privatnom, obiteljskom biznisu – uzgoju tovnih junica koje zajedno s bratom izvozi na Bliski istok. Iako se Pankretić više ne bavi politikom, rado je komentirao današnji HSS, ali se i prisjetio vremena kada je bio aktivan u politici...
Iz politike ste se povukli prije sedam godina, ostali ste tek pasivan član HSS-a?
Član sam stranke, ali ne sudjelujem u stranačkim tijelima. Ako me netko lokalno, tu u Vrbovcu kontaktira, poslušam i dam savjet. Ranije sam imao kontakte s vodstvom HSS-a, ali već godinu dana nemam apsolutno nikakve.
Otišli ste nakon izbora 2011. godine kada je HSS osvojio tek jedan mandat?
Dvadesetak godina bio sam u vrhu politike i došlo je obostranog zasićenja, i mene prema politici, ali i politike prema meni. Tada nisam prošao u Saboru, falilo mi je stotinjak glasova. U takvoj situaciji čovjek se dosta razočara. Kad se sjetim tog vremena, ti izbori nisu išli prema planu koji smo bili dogovorili. Pokojni Friščić poslušao je gospodina Bajsa i Marijanu Petir pa je HSS samostalno izišao na te parlamentarne izbore. Ja sam bio protiv toga, već smo imali dogovor s HDZ-om da idemo zajedno. Bilo je logično, ako smo s njima bili u koaliciji, da zajedno idemo na izbore. Bez obzira na sve probleme HDZ-a nakon pada Ive Sanadera, to je bila naša zajednička priča pa je očekivano da samostalnim izlaskom nismo dobili ništa.
HSS je tada bio u Sanaderovoj Vladi, onda je on dao ostavku, krenuli su procesi protiv njega, a Vladu je još dvije godine vodila Jadranka Kosor.
Jadranka nam je tada nudila sedam prolaznih mandata na listi, to je bila dobra ponuda. HDZ je tada imao problema, ali bez obzira na te probleme, u tom se trenutku distancirati od partnera s kojim si bio u Vladi nije bilo dobro. Trebalo se distancirati od pojave, ali nije bilo politički mudro distancirati se od partnera. Pokazalo se da sam bio u pravu, a HSS je ostao na jednom mandatu. Pokojni Friščić očito ih je poslušao smatrajući da se u trenutku otkrivanja korupcije treba odmaknuti od HDZ-a. To je bila kriva politička odluka.
HSS je tih godina pratila stigma klijentelističke stranke jer ste malo bili u Vladi sa SDP-om, pa s HDZ-om.
HSS je od samog početka demokršćanska, državotvorna stranka, stranka koja baštini vrijednosti koje su bliske i HDZ-u. Aktivno smo sudjelovali u stvaranju Hrvatske, HSS je bio bitan faktor. Ali s pokojnim predsjednikom Tuđmanom nikad nismo mogli naći zajednički jezik. Tatu sam često vozio k Tuđmanu na Pantovčak, njih su dvojica bili jako dobri, ali nikad nije bilo partnerske suradnje. I onda je normalno da je HSS okupljao svoje koalicije ili da smo 2000. godine išli na izbore sa SDP-om. Međutim, mi u HSS-u po svom habitusu nismo ljevičari. Oni koji tvrde da je HSS ljevica, ti ne poznaju HSS. Kasnije smo od Ive Sanadera dobili partnersku ponudu. Na stranu sad sve ono loše što se uz njega veže, Sanader je bio prvi predsjednik HDZ-a koji je HSS-u dao partnersku ruku.
Jeste li vi u koaliciji s HDZ-om primijetili sve ono za što se danas kroz optužnice tereti Sanadera, od korupcije do ostalih kaznenih djela?
Ako ste korektan partner, onda vjerujete svom partneru. Da smo nešto naslutili, onda bismo se drugačije ponašali. Ako se sjećate 2009. godine i ogromnih prosvjeda u poljoprivredi, pa preko noći Polančecovih obećanja da ipak ima novca dok sam ja govorio da ga nema, pa naš raskid odnosa, to je bila jasna poruka Sanaderu da se ne možemo zezati oko tih stvari.
Sanader je volio zakuhati, onda se pojaviti kao spasitelj?
To se pokazalo da je tako radio. Ali s nama u HSS-u se nije mogao igrati.
Vi ste bili ministar i u Račanovoj i u Sanaderovoj Vladi, kako uspoređujete njih dvojicu kao premijere?
Vrijeme 2000. bilo je nešto posve novo nakon devedesetih godina, bilo je to vrijeme nove demokracije. Nakon deset godina predsjednika Tuđmana demokratski se promijenila vlast. Bilo je jako teško jer je to bila vrlo komplicirana koalicija šest stranaka. To su bili danonoćni pregovori, uvjeravanja, tu nije bilo čvrstine...
Čvrstina je falila Račanu?
Da, moram biti iskren. Njegovo vječito možda obilježilo je tu koaliciju, s druge strane bio je vrlo pristupačan i drag u komunikaciji. Sanader je bio lider, vođa. Ali i odnosi su bili drukčiji, 2000. godine na međunarodnoj sceni bili smo jedva primani, trebalo je ispeglati sve odnose iz prijašnjih godina. Dok su nam se 2007. godine sa Sanaderom vrata svugdje otvarala, on je bio faca. Kao lider se dobro postavljao, bio je odlučan i brzo donosio odluke. Sve ostalo ostavimo sad po strani, ali po pitanju liderstva dosad mu nema ravnog.
Vratimo se kratko na vašeg oca Jožu Pankretića, rekli ste da nikako s Tuđmanom nije mogao naći zajednički jezik premda su privatno bili dobri, u čemu je bio problem?
Franjo je otpočetka htio imati HSS pod kontrolom, on je 1989. godine, kada je krenuo u osnivanje HDZ-a, išao putevima HSS-a i kontaktirao emigraciju s ljudima iz HSS-a. Međutim, Tuđman nije htio prihvatiti da HSS ima svoju politiku, da je to druga stranka u odnosu na HDZ. Tuđman je više puta tatu nagovarao da mora ući u HDZ, ali tata je govorio da je HSS pokoljenjima njegova stranka, nije imao o tome što razgovarati. Bez obzira na sve, imali su izuzetno korektan odnos.
Vaš otac bio je narodni tribun, čovjek s osam razreda osnovne škole koji je retorikom predstavljao baš svoje biračko tijelo i onog, kako se kaže, običnog malog čovjeka.
Moj otac je bio uvijek isti, i kad je sreo nekoga na cesti i kad je bio u Saboru. Kad ste razgovarali s Josipom Pankretićem razgovarali ste s Josipom Pankretićem, nije bilo razlike. Ljudi su to prepoznali, njegov iskren nastup i njegov iskren govor. Dandanas, gdje god dođem, ljudi se uvijek prisjete tate.
Vidite li danas nasljednika svog oca, u smislu narodnog tribuna?
Danas postoji neka zločestoća kojom ljudi stvaraju svoj imidž, to je providno. Tatu je prihvaćala ogromna većina ljudi, daj Bože da se netko takav pojavi poput tate, ali nema takvog.
Koliko je vama bio teret biti sin Josipa Pankretića u politici?
Imao sam svoj put, završio sam Agronomski fakultet, magistrirao, zaposlio se. Kada sam došao u priliku biti u politici, pokušao sam probati riješiti barem dio problema koje je tata isticao, ali iskreno – jako teško. Govoriti o problemima puno je lakše nego ih rješavati. Što prije shvatite da ste samo jedan mali kotačić, bude vam lakše. Mnogi misle da mogu promijeniti svijet, fotelje im se zalijepe za guzicu, pardon na izrazu. Ali neki 16. referentić nekad je sto puta jači od vas kao ministra.
Da?
Sto puta sam se u to uvjerio. I to je tako zato što administracija kod nas nije posložena. Mi kvalitetne i dobre ljude mičemo zato što nam u političkom smislu smetaju. Onda nove ljude postavljamo po svojim osobnim kriterijima koji, ako su niski, onda su svi ti ljudi u stručnom smislu katastrofa. Ako uspoređujemo sastav Sabora od početaka Hrvatske do danas, pitanje je jesmo li napravili iskorak.
Danas se to vidi i kroz sve veći broj protestnih glasova jer ljudi sve više klijentelizam i podobnost prepoznaju kao nešto što najviše opterećuje društvo, a svojstven je velikim strankama, HDZ-u, SDP-u, ali i HNS-u, pa i HSS-u.
Uz dužno poštovanje svim tim protestnim glasovima i protestnim strankama, ali kuda će društvo ići? Iz iskustva drugih u našem okruženju, s takvim strankama nije došlo do iskoraka, tamo gdje su na vlasti postoje neke vrlo nazadne ideje. Ostat ćemo na mjestu ako budemo išli u tom smjeru. Najvažniji je iskorak, koja ga god stranka napravila. Skinimo kapu tamo gdje ima napretka i recimo: Dečki, stvarno dobro delate! Pa bili oni crni, crveni, plavi ili svemirci. Jedno sam vrijeme bio sklon ideji velike koalicije i općoj pomirbi koja bi možda uspjela napraviti iskorak, ali čini mi se da ni za taj korak još nismo zreli.
Nakon idućih parlamentarnih izbora velika koalicija nameće se kao rješenje jer je upitno s kime bi HDZ nakon tih izbora, bude li opet relativni pobjednik, mogao koalirati.
Koalicijski potencijal HDZ-a vrlo je mali i to je vrlo problematično za njih.
Plenković je nakon izbora 2016. silno htio suradnju s HSS-om, ali Krešo Beljak tu je stranku odveo u ljevicu.
Da bismo bili pošteni, moramo znati da je i prije Plenkovića bilo koalicija HDZ-a s HSS-om, koje, nažalost, prema HSS-u nisu bile korektne.
HDZ je u velikoj mjeri progutao HSS.
Nije se pronašao dobar modalitet suradnje HDZ-a i HSS-a, ako vi malog partnera progutate, onda zaboravite priču. Plenković je došao prekasno u HDZ da bi se mogao dogovoriti s HSS-om. U HSS-u smo uvijek govorili da je trećina članova lijevo, za SDP, trećina desno, za HDZ i trećina je u centru. To je uvijek bilo tako i netko mudar tu treba dobro znati balansirati. Najlakše je pobrisati jednu stranu, što si onda napravio, pobrisao si trećinu ili čak 50 posto podrške biračkog tijela. Izrazito sam tužan zbog HSS-a danas, pali smo na niske grane jer nema mudrosti.
Tko je kriv za to, predsjednik stranke Beljak?
Osim njega, ja više ni ne poznajem nikog drugog u upravljačkim strukturama stranke. Ako svedete stranku na prepoznatljivost samo predsjednika, onda je to diskutabilno.
Beljak je puno ljudi i izbacio iz stranke.
Nažalost, puno je ljudi otišlo iz HSS-a. Nikad se ljude ne izbacuje iz stranke, osim kad je riječ o velikim sukobima. Danas je potrebna snaga za zajedništvo. Ako netko to sve radi samo zbog sebe, onda je žalosno da oni koji su ostali uz njega to ne vide.
Beljak je izbacio i Marijanu Petir koja je na euroizborima osvojila više od 40.000 glasova.
Marijana Petir ima biračko tijelo koje je gradila godinama. Ja se s njom nisam slagao u mnogim stvarima, ponajviše oko vođenja stranke. Ja sam bio pragmatičniji, možeš živjeti u oblacima idealizma, ali onda uništavaš stranku. No to nije značilo da ju je trebalo izbaciti iz stranke. Bilo je postupaka protiv nje gdje je ona morala prihvatiti stranačku hijerarhiju. HSS ima veliku bazu, baš neki dan smo bili na proslavi Dana grada i od sedam-osam načelnika sve su bili bivši HSS-ovci, a danas mahom nezavisni. Infrastruktura HSS-a se potpuno osipa i to je znak za uzbunu.
Rekli ste da niste u kontaktu s Beljakom, zašto?
Nisam već godinu dana, jako me uvrijedio. Objavio je jednu našu internu šalu, poslao sam mu, naime, jedan video s Thompsonom sa šalom oko ZDS, a on je to javno objavio. To je bilo jako ružno jer je bila riječ o internoj šali kada je on imao polemiku s Thompsonom vezano za doček reprezentacije sa SP-a u Rusiji. Nakon toga nemam što s njim komunicirati. Ali ne zanimaju me njegove osobine, nego apeliram na mudrost ljudi koji trebaju vidjeti neke stvari. I slijepac vidi da je HSS katastrofalno prošao na izborima, i slijepac vidi da Beljak za stolom sjedi sam. Pokloni se kome treba ako ti je stalo do HSS-a.
Imate li volju ponovno se angažirati u HSS-u?
Dugo nisam u politici, no uvijek sam spreman pomoći jer HSS je uvijek u meni, ali ne se i nametati. Žao mi je kad vidim što je danas s HSS-om. Mene ne privlače nikakve funkcije, bio sam od predsjednika ogranka do potpredsjednika stranke i Vlade, bojim se da HSS još dugo neće biti u poziciji da bude visoko u Vladi.
Beljak je u Klub HSS-a čak pozvao Ivana Pernara?
Kakva je realnost HSS-a s Pernarom? To samo govori o trenutačnom stanju HSS-a. Što je HSS? Protestna stranka? Jedan tradicionalni i demokršćanski HSS, potpuno promašeno.
HSS sad ispada ljeviji od SDP-a?
Beljak bi od Stjepana Radića napravio Tita (smijeh). Zalijevili smo ljevije od Kardelja (smijeh). Na terenu smo bili jači od HDZ-a, često su lokalno bile koalicije HSS-a i HDZ-a. Zlatko Tomčić, koji je odlično vodio HSS i bio najbolji predsjednik stranke, isto je imao eskapada, recimo s ekvidistancom. Kad god smo se htjeli jasno odrediti, onda smo zaribali. Naši ljudi bi u jednom selu bili kroz nišan s HDZ-om, u drugom braća kao sijamski blizanci. Pa pusti ih onda.
Jeste li Beljaka ranije prepoznavali kao ideološkog ljevičara?
To je čisti spin, on je čovjek bez uvjerenja.
Što procjenjujete za predsjedničku utrku?
Bit će zanimljivo, neće biti lako predsjednici.
Nakon politike usmjerili ste se na privatni biznis uzgoja stoke koji obiteljski godinama radite. Kako ide posao?
Svi bi trebali proći realni sektor jer onaj koji u svom životu nije privredio sa svojih deset prstiju – taj ne zna. Oduvijek sam se bojao ulaska u EU i sada trpimo posljedice. S EU nismo imali pregovore nego diktaturu – ili napravi kako mi kažemo ili čekaj i nećeš ući u EU. To su bile najdirektnije ucjene, platili smo veliku cijenu jer je poljoprivreda drastično nastradala.
Ubija nas uvoz jeftine hrane ili?
Počeli smo igrati s dečkima koji igraju prvu ligu, a mi smo došli iz županijske bez kopački. I sad nam oni gaze noge. Nismo spremni, nažalost. Pitanje je bismo li ikada bili potpuno spremni radi svih naslijeđenih problema, usitnjenosti zemljišta, nedovoljne obrazovne strukture itd., ali kad smo istrčali s njima na teren, jako se malo ljudi snašlo. Ostale su nam loše stvari iz socijalizma, nekad smo imali kooperacije zbog kojih su poljoprivrednici bili naučeni da im u kombinatu odrede plaću, vrijednost uroda... Nije bilo poduzetničkog duha da bi poljoprivrednik morao naći svoju tržišnu nišu i boriti se na tržištu. Ma kakva niša, što donesem u kombinat, to će otkupiti. Prebaciti nekoga s kukuruza na pšenicu ili na ekološku proizvodnju – jako teško.
Naši se ljudi nisu prilagodili vremenu, to je točno.
Kasnili smo i s mjerama oko EU fondova. Trebali smo puno više novca povući, ali bili smo nespremni. Možemo prebacivati odgovornost s jedne vlade na drugu, mjeriti apotekarskom vagom tko je više kriv, ali nismo odradili posao. Nijedna od naših ozbiljnijih investicija ne bi se napravila bez novca iz EU fondova.
Vi imate 1500 grla tovnih junica za proizvodnju baby beefa.
Da, namijenjene su izvozu na Bliski istok, ali i u Italiju. Riječ je o visokokvalitetnom mesu i tome je proporcionalna cijena. Brat je odgovoran za proizvodnju, a ja za komercijalu. Ima nas sedmero zaposlenih uz pripomoć obitelji, svi smo uključeni.
Lijepo zaradite?
Prihod je u redu, ali ima milijun problema. U svibnju smo imali 25 dana kiše, to nas je ubilo kad je riječ o sjetvi kukuruza. Malo je sektora gdje možete s malom pripomoći u investicijama i potporama na nacionalnoj razini dobiti još milijardu kuna izvoza u poljoprivredi. To treba iskoristiti.
Kako uopće ljude zadržati na selu, Hrvatska se suočava s velikim iseljavanjem.
Evo samo jedan primjer koji bi mogao pomoći: zašto nije prioritet da se na svako obiteljsko gospodarstvo stavljaju solari? Da mi na OPG-ovima možemo proizvoditi struju za svoje potrebe. U tom bi slučaju bilo puno manje onih koji su iz Slavonije otišli van jer bi zbog solara morali ostati, to bi bio ozbiljan dodatni prihod. Ima mjera kojima se može ljude vezati, tako se radi vani.
Uzgoj stoke vaš je obiteljski biznis već godinama?
Tata ga je pokrenuo još prije 50-ak godina. Kad je tata umro, brat je još radio u PIK Vrbovcu, ja sam bio u politici pa je bila dvojba hoćemo li nastaviti posao ili to zapustiti. Ipak smo nastavili i zadnjih desetak godina zaokružili smo tu priču.
Gdje ste bili uspješniji – u politici ili svom biznisu?
I prije deset godina radio sam u PIK Vrbovcu na poslovima izvoza žive junadi za Italiju, tako da mi ovaj posao nije novost. Teško je sebe ocjenjivati, bitno je da se čovjek daje jer, kad se daješ, onda si i uspješan. Teško je u politici nešto operativno ostaviti, sve to ide jako sporo. U mom biznisu je lako, posijao si kukuruz – on je izrastao ili nije. Telić ili se utovio ili nije. U poljoprivredi je definitivno sve mjerljivo. U politici se sve krije kao zmija noge, svi glumataju, pretvaraju se, lako se prevariš jer onaj koji djeluje najsposobniji ispadne najnesposobniji.
Beljak je nesreća za HSS i po tome kako se sada ponaša bolje bi odgovarao vođi Radničke fronte nego HSS-a... Radić nikada nije bio lijevi, u Seljačku internacionalu je stupio isključivo da bi se internacionaliziralo Hrvatsko pitanje u tadašnjoj Jugoslaviji, napravio je to u sklopu svoje međunarodne turneje (neuspješne). Brzo je uvidio da mu internacionala ne pomaže te je odustao od nje... A to što ga se proglašava socijalistom nema veze s time, on je jednostavno tražio ukidanje imovinskog cenzusa kog glasanja, jer su time veći dio seljaka bili maknuti na izborima...