U Bleiburgu je, prema medijskim izvješćima, zabilježen tek ustaški grafit na cesti, muškarac s majicom “za dom spremni” kojem nije dopušten prolaz, incident u kojem je jedan od mladih sudionika komemoracije pozivao na obračun novinara pa mu iščupao i mobitel iz ruke, ali i u tom slučaju zaštitari koje je angažirao organizator profesionalno su postupili.
Mjerilo se i tko je i kako od brojnih predstavnika hrvatske vlasti pozdravljen, ministar Tomo Medved i potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić burnim pljeskom, a još burnije, ali zviždanjem predsjednik Sabora Gordan Jandroković, što je on stoički podnio i dok je držao uravnotežen govor.
Vijest dana bio je bitno manji broj sudionika komemoracije, što je očito i posljedica iznimnih priprema austrijskih vlasti za 73. obljetnicu komemoracije bleiburške tragedije. Nakon što su lani svoje protunacističke zakone prilagodili i za one koji slave i promiču i druge fašističke režime iz Drugog svjetskog rata, dakle i režim NDH i ustaški pokret, odlučno su ih proveli u djelo.
Jake snage, izvješća govore o tristotinjak policajaca koji su iz zemlje i zraka nadgledali i snimali skup, provodile su rigorozne mjere već i na granici.
I, očigledno su uspjeli ove godine komemoraciju u Bleiburgu staviti u civilizacijske okvire onoga što ona treba i biti. Sudeći prema izvješćima, bilo je u tomu i pretjerivanja te organizacijskih nespretnosti, osobito na granici, što je nepotrebno otežavalo, pa možda i onemogućavalo dolazak pojedinim obiteljima žrtava i svima koji su željeli odati počast i pomoliti se za desetke tisuća ubijenih bez suđenja.
Ali ne treba smetnuti što je ranijih godina bio Bleiburg, da je ikonografijom i manifestno poprimao obrise “ustaškog derneka”.
To je ove godine bio i razlog za prvi prosvjed koji, doduše, nije okupio više od stotinjak osoba. S tim da ni to nije bio prosvjed protiv onih koji su došli prisjetiti se i pomoliti za žrtve u komunističkoj Jugoslaviji desetljećima prešućivanog masovnog zločina.
Blajburg je Hrvatski Holokaust.Patnja i bol do neba zbog želje da imamo svoju državu.Ipak smo j dobili opet u krvi i boli na razoračenje svekolike fašističke ljevice i stranih osvajače.