Bio je to naoko svakodnevan, a zapravo krajnje izniman skup. Prve subote u lipnju za istim stolom u jednom kafiću u Sesvetama sjedili su čelnik Udruge građana Sesveta Ante Damjanović, profesor sa zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta Bojan Baletić, novinar Večernjeg lista i profesorica sa Sveučilišta u Georgiji Carol Phillips Cotton. Nitko od Sesvećana za susjednim stolovima ili od prolaznika, da je i znao koji su to ljudi, ne bi u njihovu ispijanju kava vidio ništa neobično, no splet povijesnih, zemljopisnih i znanstvenih okolnosti koji je u Sesvetama okupio te ljude bio je istinski nevjerojatan.
Profesorica Cotton upravo je poslala natrag u Sjedinjene Države 24 svoja studenta s Koledža za javno zdravstvo Sveučilišta u Georgiji i već je po Hrvatskoj tražila nove teme za iduću studijsku grupu.
Novac za njezinu terensku nastavu u Hrvatskoj osigurala je zaklada koju je u Sjedinjenim Državama osnovao njezin otac Lawrence Phillips, dijete emigranta sa Žumberka, američki vojni pilot-instruktor iz Drugog svjetskog rata, a zatim 50 godina liječnik obiteljske medicine u Washingtonu. A Udruga Sesvete i arhitekt Bojan Baletić prezentirali su profesorici Cotton plan izgradnje novih “zelenih i plavih” Sesveta, jedinstven i u globalnim razmjerima, koji se nastoji uključiti u projekt prirodnog razvitka europskih gradova što ga u sklopu sveobuhvatne razvojne strategije Horizont 2020. provodi Europska unija.
Ova priča počela je davne 1910. godine kada je dječak Lovro Filipaš iz sela Vrbanska Draga na Žumberku emigrirao u Sjedinjene Države. Imigracijske vlasti SAD-a odmah su mu promijenile prezime u Phillips. Nastanio se u malom mjestu Boswellu nedaleko od Pittsburgha u Pennsylvaniji, oženio se Dorom iz žumberačkog sela Luka Ribnička i radio u rudniku ugljena. Nikada nije naučio engleski, ni pisati ni čitati, nikada se nije vratio u Hrvatsku, a potpisivao se sa “X”. Najmlađi od devetero Lovrine i Dorine djece bio je i Lovro junior ili Lawrence Phillips, dječak toliko siromašan da često u školi nije imao ni za užinu. Po završetku srednje škole Lawrence Jr. počeo je raditi kao lučki radnik u Baltimoreu, a onda se odlučio okušati na liječničkom pregledu za vojsku. I prošao. A budući da je imao odličan vid i koordinaciju pokreta, poslan je na obuku za pilota američke vojske, kasnije zračnih snaga (USAF). Kako kaže njegova kći Carol, bio je toliko dobar pilot da je odmah postao instruktor u zračnim bazama Spence Field u Georgiji pa Eglin Field na Floridi.
Po završetku rata američka država veteranima je davala novac za nastavak školovanja pa je tako Lawrence upisao i završio medicinu. Otvorio je u Washingtonu privatnu ordinaciju obiteljske medicine i bio u pričuvi u Nacionalnoj gardi, kao jedan od rijetkih koji je na uniformi nosio dvije značke s krilima – pilota i vojnog liječnika. U vrijeme Vijetnamskog rata dvaput je bio pozivan u aktivnu službu pa je tada bio i ravnatelj vojne bolnice u bazi Andrews kojom se koriste i američki predsjednici. U poodmaklim godinama, novcem koji je uštedio, Lawrence je u podnožju planinskog lanca Blue Ridge Mountains, na samo sto kilometara od Washingtona, kupio golemu farmu, površine čak 280 hektara.
Kći doktora Lawrencea Carol, koja je odrastala i u gradu i na farmi, postala je u međuvremenu profesorica na Koledžu za javno zdravstvo Sveučilišta u Georgiji. Tamo se upoznala s profesorom Rustyjem Brooksom koji je predavao ruralni razvoj i boravio je u Hrvatskoj, ovdje uspostavio brojne kontakte i želio je ovamo dovesti svoje studente. Ali ne samo svoje.
Pozvao je i profesora lingvistike Keitha Langstona, rođenog Amerikanca koji savršeno govori hrvatski, profesora očuvanja povijesne baštine Jamesa Reapa i profesora politologije Jaroslava Tira, rođenog u Makarskoj, te Carol da mu se pridruže. I tako su oni prvih deset godina zajedno dovodili svoje studente na terensku nastavu u Hrvatsku.
Prodao ranč, osnovao zakladu
Nakon pola stoljeća liječničke prakse i doktor Lawrence Phillips otišao je u više nego zasluženu mirovinu. Slobodno vrijeme odlučio je iskoristiti za pisanje memoara i izradu genealogije svoje žumberačke obitelji.
Prodao je veći dio, oko 200 hektara, svoje farme podno Blue Ridge Mountains, kojoj je u međuvremenu tržišna vrijednost znatno narasla, i stekao solidan kapital. Želio se nekako odužiti Hrvatskoj pa je s pola milijuna dolara pri Sveučilištu u Georgiji osnovao zakladu kako bi ono moglo financirati suradnju s hrvatskim sveučilištima.
S tom idejom Sveučilište je 2006. formalno organiziralo akademski program Croatia Maymester, a profesorica dr. Carol Phillips Cotton imenovana je direktoricom programa koji vodi skupa s dr. Marshom Black, stručnjakinjom za toksikologiju voda.
Grupa studenata koju je 30. svibnja Carol Cotton ispratila iz Hrvatske bila je dvanaesta po redu. Dvanaest uzastopnih godina Carol Cotton dovodi u Hrvatsku između 24 i 30 studenata, sada samo svojega Koledža za javno zdravstvo, ukupno njih oko 320, da bi sudjelovali u dva od četiri ponuđena tečaja iz problematike okoliša i javnoga zdravstva u tranzicijskoj zemlji.
– Američki studenti koji dođu u Hrvatsku dožive i nauče stvari o kojima nisu mogli ni sanjati – kaže profesorica Cotton. U organizaciji terenskog studija Carol su najviše pomogli Saša Borić s Instituta Ivo Pilar i bivša dekanica Medicinskog fakulteta Nada Čikeš. A način na koji američki studenti proučavaju Hrvatsku fascinantan je i hrvatski bi se fakulteti trebali na njega ugledati.
– To je studij s eksperimentiranjem, u kojem se povezuju spoznaje koje studenti steknu u najrazličitijim institucijama i na najrazličitijim lokacijama – kaže Carol Cotton. Studenti najprije poslušaju predavanja, na primjer na Medicinskom fakultetu ili na Institutu za mozak, a zatim odlaze “na teren”. U Hitnoj pomoći razgovaraju s dispečerima, analiziraju rad ambulanti, gledaju liječnicima “preko ramena” pa, na primjer, saznaju da u Hrvatskoj na intervencije izlaze doktori, dok to u Americi već dugo nije tako, tamo unesrećenima i bolesnima dolaze “paramedics”, bolničari, odnosno pomoćno medicinsko osoblje.
U Vukovaru su studenti učili o ratu i ratnoj medicini, od spašavanja ranjenika do pružanja redovite zdravstvene skrbi stanovništvu u ratnim okolnostima. Ostali su zapanjeni posjetom muzeju ratne bolnice, Ovčari, upoznavali su mine, minska polja, ozljede od mina i način edukacije djece u zaštiti od mina.
U Dubrovniku su proučavali medicinu 14. stoljeća, nastanak ideje o karanteni, razgovarali o zdravstvenoj skrbi prognanika u Domovinskom ratu i aktualnih emigranata i izbjeglica s Bliskog istoka, da bi na Žumberku, nedaleko od rodnog mjesta doktora Lawrencea Phillipsa vidjeli žilet-žicu koju su postavile slovenske vlasti, pa onda sve to povezali i istinski shvatili kompleksnost ovoga područja. U Sošicama su posjetili grkokatoličku pravoslavnu crkvu i razgovarali o odnosu zdravlja i religije, seksualnosti i kontracepciji, da bi sve to preispitali u razgovoru sa školskim liječnicima u Makarskoj.
– Nešto poput Varaždinskih toplica, koje su koristili još stari Rimljani, u Americi jednostavno ne postoji, tamo kad kažete spa, svi pomisle na lakiranje noktiju – kaže profesorica Cotton. Studenti su dobili priliku i analizirati kvalitetu vode i usporediti je s kvalitetom zraka u “zračnom lječilištu” na Lošinju. Čak i tamo gdje nitko ne očekuje javnozdravstvene probleme, kao na Plitvicama, naučili su da prosječno šest posjetitelja godišnje treba liječničku pomoć jer skoče ili padnu u ledenu vodu.
Američki studenti sve to upijaju kao spužve, kaže njihova voditeljica, no kakav je obrazovni i znanstveni ishod svega toga?
Eseji i studije o Hrvatskoj
Američki studenti za mjesec dana akademskog boravka u Hrvatskoj vode dnevnik i zapisuju svoja razmišljanja o svemu što su vidjeli, a na povratku izrađuju i brane eseje i studije. I zatim se sami, u vlastitom aranžmanu – vraćaju u Hrvatsku!
Trenutačno dvoje studenata profesorice Cotton radi u Slavonskom Brodu kao pripravnici u Zavodu za javno zdravstvo, a dvoje ih se preko ljeta zaposlilo u Dioklecijanovoj palači u Splitu. Neki su upisali studij jezika na Filozofskom fakultetu, a drugi studij medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zaklada doktora Lawrencea Phillipsa, siromašnog sina još siromašnijeg emigranta iz sela Luka Ribnička sa Žumberka, kojom upravlja Carol, može im osigurati stipendije i podmiriti sve troškove studija i boravka u Hrvatskoj. Ali ni to nije sve.
Sveučilište u Georgiji okuplja na svojem kampusu 16 fakulteta i koledža. Povijesno se formiralo oko poljoprivrednog fakulteta i ima jedan od pet najcjenjenijih američkih veterinarskih fakulteta. Čak devet dekana tih fakulteta i koledža Phillipsova zaklada dovela je u Hrvatsku gdje su uspostavili trajnu i plodonosnu suradnju s dekanima hrvatskih fakulteta. Brojni hrvatski sveučilišni profesori boravili su, istraživali i predavali na račun zaklade u SAD-u, od tjedan dana do tri godine. I sve to sa samo 500.000 dolara!
– Pritom mi tu glavnicu uopće ne trošimo – kaže profesorica Carol Cotton – nego samo prinos od investicija u koje je taj novac uložen. A glavnica neprekidno samo raste, i sada je u fondu zaklade već 750.000 dolara i svake ćemo godine moći potrošiti sve više.
320 ljudi koji će o Hrvatskoj pričati svojim prijateljima, nadam se lijepo.