Subota 6. travnja
Političari bježe u izolaciju da ne čuju tko su i što su
Trg bana Jelačića u Zagrebu postaje sve opasnije mjesto za političare. Nedavno je jedan građanin dovikivao Milanu Bandiću da dođe vidjeti kako Hrvati masovno napuštaju domovinu, na što mu gradonačelnik nije odgovorio ni jednom riječi, jer što njega briga što se koji kilometar od njegova ureda u kojem sa savjetnicima slaže laži o uspješnom vođenju Zagreba Hrvati tiskaju u autobusima za Njemačku i druge zapadne zemlje. A ovaj tjedan, dok je s novinarkom razgovarao za TV N1, jedna je žena ministru Lovri Kuščeviću dobacila: “A kaj taj sere? Taj samo sere.” Eto zašto se političari izoliraju od obična svijeta u raskošne radne prostorije, skupocjene stanove, kuće i vile, u luksuzne automobile i jahte... – da ne čuju tko su i što su.
Lovro Kuščević zacijelo svoj životni prostor glača i zasipa mirisima kao i riječi svoga šefa Plenkovića, samohvalama glača politiku Vlade koje je član i s kojom u inozemstvo rastjeruje one Hrvate koje je građanin na Trgu “podmetnuo” Bandiću. A onda se slučajno nađe blizu naroda koji mu kaže kako javnost koristi kao WC, od kojeg nisu zaštićeni ni nosovi ni oči. No bit će da bogobojazni ministar misli kako je Spasitelj iz njegova obraćanja novinarima s “Hvaljen Isus!” dovoljno pokvaren da ga, takvog, iskupi.
Nedjelja 7. travnja
Ne boji se Zapad ruske agresivnosti, nego – moći
Evo jedne jednostavne istine – Zapad ne podnosi Ruse pa ih ocrnjuje, a za to su osnovane i specijalne službe. Pa je jedna agencija provela anketu među građanima u zemljama NATO-a i pitala ih bi li poduprli svoju vojsku u obrani članice toga saveza koju bi Rusi napali. Evo kako je prošla “napadnuta” Hrvatska. Najviše bi je branili Danci, od 1008 ispitanika 48 posto podržalo bi vojnu intervenciju, samo 17 posto ne bi, a 34 posto “ne zna”. Na vrhu je hrvatskih “saveznika” Velika Britanija, u kojoj bi 43 posto anketiranih skočilo u pomoć Hrvatskoj, isto kao i u Norveškoj. Zacijelo nikome iz NATO-a ne prijeti opasnost od Rusije, pa ni Hrvatskoj, u prvom redu zato što jedna od nekoliko najvećih svjetskih sila ne bi htjela tu poziciju ugroziti. Ne boji se Zapad ruske agresivnosti, nego ruske moći. Ako od koga Hrvatskoj prijeti opasnost, onda prijeti od države u kojoj se uvijek iznova proizvode “razlozi” za neprijateljstvo prema Lijepoj Našoj koji su doveli do agresije prije 30 godina. Riječ je o Srbiji, a hvala Bogu ni kad nas je napala, zemlje članice NATO-a nisu se pretrgle da nam pomognu, dapače, iz nekih je Milošević bio huškan i podupiran. I to puno više nego iz Rusije.
Ponedjeljak 8. travnja
Bi li Brkić izbacio Pernara da je govorio o SDP-ovcu?
Što god se mislilo i pisalo o ponašanju zastupnika Živog zida u Saboru Ivana Pernara i Branimira Bunjca, istina je da je Ivo Sanader nasljeđe HDZ-a koje iz politike i prakse te stranke nipošto nije nestalo. Pođimo izdaljega: Sanaderovo sluganstvo prema EU, odricanje od 25.000 četvornih kilometara mora, ZERP-a, i druge ugroze nacionalnih interesa iz iste su servilnosti kao i Plenkovićevo prihvaćanje Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma i potpuno mirenje s kolonijalnim položajem Hrvatske koju perušaju moćne zemlje EU. Pa se vratimo u Sabor, gdje je Pernar pozvao Sanadera da prestane šutjeti i progovori o HDZ-ovim crnim fondovima, da “kaže istinu i bude pokajnik”. Naglasio je: “Vama je učinjena dvostruka nepravda, suđeni ste, a oni koji su se s vama obogatili su na slobodi, uživaju u bogatstvu”.
Da je umjesto o Sanaderu govorio o nekom bivšem dužnosniku SDP-a, Brkić i drugi hadezeovci bi mu pljeskali, a ne bi ga izbacivali iz parlamenta. Netko iz HDZ-a šest godina despotski vlada i krade te bude suđen dok je oko sebe imao mnoštvo suradnika koji su ga kovali u nebesa a da se nikome ne sudi! To pokazuje totalno sljepilo hrvatske pravde što se spreže s trajnom kolektivnom zloćudnosti jedne stranke koja se, kao i sada u Saboru, štiti bedemima vlasti.
Utorak 9. travnja
Kako se priča o Kaliguli i konju prenijela na HDZ
Zloglasni rimski car Kaligula počastima koje je davao svome konju, kako misle povjesničari, htio je poniziti senatore. Andrej Plenković ponovio je to kao ponižavanje vlastite stranke nametanjem HDZ-ovih kandidata za izbore za Europski parlament koje je jedan autor popratio rečenicom istaknutom u naslovu – “Da je Plenković htio, na čelu HDZ-ove liste bio bi – konj”. I u mnogim drugim komentarima sricani su ubojiti naslovi i stavovi o “modernim skojevcima u lovu na lovu i privilegije”, o tome jesu li “mladi karijeristi Andreja Plenkovića zaslužili plaće od 10.000 eura”, o “Plenkovićevu udaru na ‘stari’ HDZ”, o izostanku bilo kakva protivljenja popisu kandidata i diskusije u tijelima stranke i krajnjem ogorčenju HDZ-ovaca u bezimenim razgovorima s novinarima.
Takvu samovolju ne pamti nijedna stranka u samostalnoj Hrvatskoj, a resila je najveće despote u povijesti, od antike do Hitlera, Staljina i Tita. Plenković je posljednji diktator u Europskoj uniji, ali i njezin omiljeni slugan djelotvoran u dva zadatka koji najviše zanimaju Buxelles. To su uništavanje patriotizma u najjačoj hrvatsko stranci, što pokazuje i izbor kandidata za EP, i totalna servilnost prema profiterima iz moćnih zemalja EU koji iz Hrvatske iznose u inozemstvo milijarde dobiti banaka i velikih tvrtki.
Srijeda 10. travnja
Tko je karakterističniji Srbin Vučić ili Mamić?
Na otvorenju 22. međunarodnog sajma gospodarstva u Mostaru sreli su se, srdačno rukovali i porazgovarali srbijanski premijer Aleksandar Vučić i donedavno najmoćniji čovjek najpopularnijeg sporta u Hrvatskoj, sada bjegunac pred hrvatskim pravosuđem, Zdrako Mamić. Navodno otprije postoje simpatije između njih dvojice i želja da se upoznaju, a inače u njihovim sudbinama, životima i poslovima ima mnogo sličnosti. Vučić despotski vlada u Srbiji, Mamić je despotski vladao u hrvatskom nogometu. Obojica su imali ili imaju žestoke protivnike, Mamić Hajduk i druge klubove, Vučić gnjevnu oporbu.
Obojici se sudi – Mamića kazneno progoni hrvatsko pravosuđe, Vučića prosvjednici. I jedan i drugi teško su ranjeni nenadoknadivim gubicima – Vučić je izgubio Kosovo, Mamić Hrvatsku. Dalo bi se nabrojiti još mnogo sličnosti, ali zaustavit ću se na dvojbi: tko je karakterističniji Srbin – Aleksandar Vučić ili Zdravko Mamić?
Četvrtak 11. travnja
Kina – nekad smo joj se rugali, sad joj zavidimo
Imali smo ovaj tjedan “jedan od najvećih političkih događaja u Hrvatskoj” – pohodio nas je predsjednik Državnog vijeća NR Kine Li Keqiang. I kolege političari i mediji i običan svijet dočekali su ga s najvećim mogućim poštovanjem, opčinjeni moći i napretkom zemlje koja nam je dugo bila jedan od velikih negativnih svjetskih mitova. Obilježavali su je mnogoljudnost koja je nekontrolirano rasla, siromaštvo na rubu gladi, komunizam, tehnička i svaka druga zaostalost. Sada je izrasla u možda najveću svjetsku gospodarsku silu. Slične predrasude koje je pratilo i izrugivanje imali smo i o Rusiji i nekim drugim zemljama iz socijalističkog svijeta.
Na stvaranje predodžbi o tim državama utjecalo je i bahato nametanje slike o Jugoslaviji u svemu savršenoj i njezinu neusporedivom vođi. Njegova se umjetna tvorevina u krvi raspala, a mnoge zemlje, i velike i male, kojima je ona navodno bila uzor vinule su se do svjetskih vrhova. Uvelike zahvaljujući i suverenom odlučivanju o svojim sudbinama, koje Hrvatskoj tragično nedostaje. Prije smo ih smatrali golom sirotinjom, danas im možemo zavidjeti.
Petak 12. travnja
Treba nam i reforma raspodjele javnog novca
Otkad “znamo za sebe” plaće su učitelja, nastavnika i profesora male. Tako je i danas. Sve je dramatičnije, sve je teže naći profesora fizike, matematike, kemije i informatike. Ravnatelji škola kažu kako odlaze u “realni sektor”, u kojem dobivaju dvostruko veće plaće. Kada se raspiše natječaj za rad na određeno vrijeme, koliko god dugo bilo, fizičara i matematičara zapravo je nemoguće naći. Gdješto se, pogotovo izvan velikih gradova, natječaji ponavljaju šest-sedam puta. O reformi školstva govori se danomice kao o povijesnom pothvatu, slika i ime ministrice obrazovanja i znanosti Blaženke Divjak u medijima se pojavljuje možda najviše nakon lika dragog vođe Plenkovića.
Navodno radi posao presudan za budućnost nacije koju bi trebali nositi nastavnici s nekoliko tisuća kuna plaće. Da je u te plaće premjestiti dio novca što se na sve strane uludo troši, što se daje ministarstvima, zastupnicima u Saboru, u skupštinama gradova, što se rasipa na blještave vozne parkove vlastodržaca i drugu raskoš, stanje bi se sigurno popravilo. Ovako, bit će sve teže naći nastavnike, zlostavlja ih vlast mizernim plaćama, zlostavljaju ih učenici, a kadšto i roditelji i mediji. Od reforme školstva još je nužnija reforma raspodjele državnog novca.
16 najmoćnijih žena u hrvatskoj politici i društvu:
Eeee Maminjo nije ti to trebalo......s kim ti