Priopćenje za javnost njemačkoga ekonomskog Ifo instituta od 30. siječnja je kratko i rutinsko, ali izvanredno važno. Ono otkriva da današnju globalnu ekonomiju većinom definira odnos samo triju država i da svjetska ekonomija trenutno prosperira ponajviše zahvaljujući američkoj potrošnji daleko većoj od vlastite proizvodnje.
Ali, time otkriva i zašto novi američki predsjednik Donald Trump rogobori protiv Njemačke i kancelarke Angele Merkel, te zašto Njemačku smatra europskim ekonomskim hegemonom, a ostatak Europe njemačkom novom kolonijom. Što je to Ifo priopćio tako važnoga?
Prema tvrdnjama tog uglednog instituta, Njemačka će u 2016. godini zabilježiti suficit na tekućem računu plaćanja s inozemstvom od 297 milijardi eura, najveći na svijetu.
S tim rezultatom preteći će Kinu za koju se procjenjuje da će imati višak od 245 milijardi dolara.
Sjedinjene Države, međutim, zabilježit će u 2016. na tekućem računu plaćanja, također najveći na svijetu - manjak od 478 milijardi dolara.
Najveći dio viška na tekućem računu, čak 255 milijardi eura, Njemačka može zahvaliti izvozu svojih proizvoda, ponajviše u druge zemlje eurozone i europske države izvan EU-a.
Dohodak iz inozemnih izvora bio joj je pozitivan za 53 milijarde eura, što znači da je Njemačka samo inozemnim dohotkom podmirila sve svoje neto plaće i sve kamate! No, to ne bi bilo moguće da njemačke proizvode ne kupuju Amerikanci.
Sjedinjene Države u trgovini robom do kraja trećega kvartala 2016. bilježe deficit od 557 milijardi dolara. Relativno najveći trgovinski robni deficit SAD ima u razmjeni s Azijom, a potom seurozonom. No, čak za polovicu američkog trgovinskog manjka odgovoran je samo uvoz njemačke robe!
Od pružanja usluga inozemstvu i od inozemnog dohotka SAD ima višak od 306 milijardi dolara pa to donekle ublažava poraznu sliku njezine robne razmjene. A u što Njemačka ulaže velike viškove s računa tekućeg plaćanja s inozemstvom?
Daleko najviše, lani do studenoga čak 193 milijarde eura, Njemačka je uložila u inozemne vrijednosne papire. U izravne investicije u inozemstvu uložila je vrlo skromnih 18 milijardi eura. To znači da novac koji zaradi izvozom Njemačka natrag posuđuje zemljama u koje izvozi.
Osim što je najveći na svijetu izvoznik kapitalnih dobara, Njemačka tako postaje i najveći na svijetu kamatar. Ali, ne govori samo Trumpova ekonomska politika da to stanje ne može potrajati. Čak ni jedna Amerika ne može si priuštiti da bude jedina svjetska lokomotiva ako to za nju svake godine znači više od pola bilijuna dolara trgovinskog deficita.
Da se to promijeni nekako će se morati pobrinuti i Europska unija. Njemačkoj će, naime, višak na tekućem računu plaćanja s inozemstvom, sa 8,3 posto u 2015., u 2016. porasti na 8,6 posto njezina bruto domaćeg proizvoda. A čak i Europska unija smatra da je sve povrh šest posto neodrživo. Zahuktali njemački izvozni stroj morat će malo usporiti. Ako neće sam, prikočit će ga Donald Trump.
>> Razbuktao je rat liberalne i tradicionalne demokracije
ne mora Njemačka ukočiti svoj radni stroj, može dignuti primanja svojim građanima i više investirati u javna dobra, rezultat bi bio isti jer bi onda Nijemci više uvozili pa bi se trgovinski deficit uravnotežio...A mogli bi uložiti svoju budućnost u u sjedinjene država europe, ovo je zadnja godina takve šanse...samo za tako nešto im nedostale i velikodušnosti i istinskog liderstva...