Napokon se nekome prosvijetlilo. Ojkamo od stoljeća sedmog na ovim prostorima i tek sada smo se sjetili zaštititi i autorizirati vlastitu neartikuliranost pred cijelim svijetom. Što ću, bio sam ponosan na tu činjenicu, jer nije mala stvar imati nešto što će te činiti posebnim. Ojkanje je bio naš doprinos svjetskoj baštini, ojkanje je, dakle, bila naša prošlost, naša sadašnjost i naša budućnost. Žnora je, jasno, imao sasvim drukčiji pogled na stvar.
– A kaj bi se trebali sramiti svoje kulture? Ko da su drugi bolji. Jedni jodlaju u kratkim hlačicama, drugi u kariranim šosevima pušu u nadute, mrtve životinje, i to je super. E, ali samo ono naše nije dostojno, i to treba podcijeniti – vrtio je zdvojno glavom.
– Nisi me dobro slušao. Ja mislim da je ojkanje baš OjKej i da ga treba patentirati gdje god stignemo.
– Da, da, skužio sam ironiju – Žnora se nije dao varati.
– Ne, ozbiljno. Čak mislim da bi ga trebali uvesti u svakodnevicu. Recimo, da ga propišemo kao neku vrstu radne obaveze. Ojkanja na stadionima, pa neka nam onda Šuker (od)ojka cijeli proračun u Saboru, Josipović bi mogao ojkati simfonije, Mesić partizanske pjesme, a Jaca bi mogla ojkati Beatles baladu “dej after jesterdej”. Vidiš, kad malo bolje razmislim, jednostavno mi je žao što Sanader više nije premijer. On bi kao poliglot mogao ojkati i na njemačkom i engleskom. Jebi ga, čovjek je prerano otišao ne izrazivši sve svoje talente – slegnuo sam ramenima.
– Zar se baš svemu moraš rugati? Zato nam i je tako. Sami sebi nismo dovoljno dobri pa kako će netko sa strane misliti bolje o nama – Žnora mi se nakon dugog vremena učinio iskreno zabrinutim za budućnost. Ja se nisam brinuo. Nije bilo razloga. Država u kojoj te ubiju jer imaš frizuru koja se nekom ne sviđa i niti jedna institucija ne želi te zaštititi od nasilja što preplavljuje ulice, ali će istodobno ta država planirati uvođenje poreza na imovinu koju si već dva puta otplatio i s tim tvojim novcem neće učiniti ništa od čega ćeš ti imati koristi. Država je postala samoj sebi svrha, ljudi su tek potrebna kulisa legitimitetu vlasti. Uskoro će političari birati narod koji će im slijepo služiti. Demokracija se vraća svojoj biti. Nasilju. Dakle, brinuti se moraš jedino ako si u nekoj neizvjesnosti, a naša je sudbina bila sasvim izvjesna. Pred nama su bile duge godine ojkanja. Ma, nataknem ih sve na..., pomislim grubo i razgoropađeno. Ako treba i revsti ćemo za Hrvatsku i ko nam kaj može!
– Bolje je svašta jesti, nego svašta pričati – prenuo me Žnora – a ti stvarno svašta pričaš. Može te taj tvoj bijes skupo koštati. Evo, vidi Vlatka Markovića. Ispalio ono o gejovima i sad će ga pederi doći glave.
– Kad već svašta pričam, reci Žnora, jel bolje imati pedere u nogometnoj momčadi ili kurve u politici?
– Isto ti je to, jer u oba slučaja netko je uvijek jebena stranka – nasmijao je i sebe i mene.
– Meni se čini da kurve u politici više i nisu iznimka.
– Možda da i njih zaštitimo kod Unesca? – i Žnora je zaojkao.
– A jel znaš kako je Marković navodno naredio da se po novom označava kraj na nogometnim utakmicama u hrvatskom prvenstvu?
– Da nije ojkanjem – rekao je preko volje.
– Ma kakvi. Na semaforima će pisati “gej over”.
