Teški su oblaci pritiskali Zadar cijelu srijedu, a onda se predvečer probilo sunce, baš toliko da Zadranima i njihovim gostima ponudi nezaboravan zalazak, koji je oduševio i Hitchcocka. Crveno nebo bila je prava uvertira u ono što slijedi s posljednjim zrakama sunca ugašena su svjetla na "najlipšoj rivi na svitu", upaljeni lampijuni, zrakom se proširio miris srdela, dagnji i vina i počela je Noć punog miseca.
Prema ideji Zadranina Nevena Stojakovića, u organizaciji gradskih i županijskih turističkih zajednica, u najtoplije doba godine za uštapa ondje se održava velika fešta tradicije, hrane, kulture i običaja zadarske regije. Podsjetnik je to na doba kad je riva bila središte trgovine i susreta vlaja i bodula, a sve da bi se bogata prošlost te etno i gastroobičaji otrgli zaboravu.
Gotovo nemoguće bilo je u srijedu hodati rivom. Masa ljudi sjatila se oko štandova na kojima su stanovnici 23 mjesta pripremali hranu koja je othranila naraštaje težaka i ribara. Sukošani su donijeli čičvardu i ćufrit, janjeće tripice, hranu momačkih večeri. Sladili su se friganim bubicama i krijepili rakijom od čičindra, "eliksira života". Pažani su rezali svoj slavni sir, Nin je nudio šokol, na novigradskom štandu krčkao je brudet od dagnji. Privlaka je ponudila zaboravljeni specijalitet brudet od suvog psa i vrmentovnicu, kruh od kukuruza. Benkovčani su uza zvuk Morskih orgulja okrenuli janje na ražnju i kuhali jare, priredili pulestare s krumpirom, varu te prisnac benkovački.
Na rivi nije bilo mjesta šarenim drangulijama suveniri su bili autohtoni Krapanjci su donijeli spužve, koje su stranci u čudu doticali, ne vjerujući da je prirodno, a gosti s Brača mirisne sapune od maslinova ulja. Djeca su pak jahala na tovarima. S brodica iz Kali, Bibinja, Kukljice, privezanih uz rivu i osvijetljenih lampijunima, čula se pjesma klapa, širio se miris brudeta od kunjki, srdela na gradele i mariniranih inćuna. Baš kao i stoljeće prije kad su za punog mjeseca, kad riba neće na feral, ribari brodice vezali u luku kako bi počinuli ili se zabavili. Vino se točilo na čaše i bukare, a cijena ića i pića bila je sitnica. Redovi su, suvišno je reći, bili nepregledni.
