SUB. 16. 8.
Blagdani
za apstrakcije
I dokad će biti tako? HDZ više baš nimalo ne
krije da nije kršćanska stranka. Ne mijenja
protukršćanske zakone naslijeđene iz komunizma (o pobačaju,
na primjer), donosi nove protukršćanske zakone (o
diskriminaciji, na primjer), ne donosi ni zakone ni mjere
koje bi bar zaustavile sve veće siromašenje
siromašnih i sve tragičnije izumiranje
stanovništva, te se ne suzdržava otvoreno
kršćanstvu usprotiviti (Hebrang: “Između Crkve i
Europe, uvijek ćemo izabrati Europu”). Umjesto da jasno i
glasno, s imenom i prezimenom, kaže narodu da ga vodi stranka koja u
svim područjima sustavno dekristijanizira Hrvatsku kako bi zadovoljila
središta masonske Europe – London, Pariz i
Bruxelles – te da tu stranku označi kao najvećeg protivnika
Crkve i s njome prekine suradnju, crkvena se hijerarhija prigodno, kao
jučer na Veliku Gospu, zadovoljava apstraktnom kritičnošću
koja vjernicima ništa ne znači. Zašto je tome
tako? Zato što je Crkva ista kao i vlast: samosvidljiva,
bahata, grabežljiva, hedonistička te se na jednak način održava na moći
umjesto na istini. Evanđelju ni traga...
NED. 17. 8.
Bog
i Hrvati – u Dnevnik ne mogu!
Cijeli dan do večernjeg Dnevnika na Hrvatskoj se televiziji ponavljala
izjava koju je poslije osvajanja srebrne medalje ekskluzivno HTV-u
(Bruni Kovačeviću) u Pekingu dao Filip Ude. Njegove riječi
“Ponosan sam što sam Hrvat” upravo su
idealne za svakog televizijskog novinara i urednika da im da
prvorazredno, naslovno značenje, ali ni tih riječi ni Udeove zahvale
Bogu za medalju u Dnevniku što ga je vodio Zoran
Šprajc nije bilo. Posve je nelogično što je
umjesto tog spontanog izraza patriotizma i bogobojaznosti Dnevnik
emitirao “službenu”, ukočenu izjavu, valjda posebno
naručenu kako bi se prva izbjegla. Poslije je u emisiji
“Pekinški dnevnik” još jednom
ponovljena Udeova izjava u kojoj se ponosi što je Hrvat i u
kojoj na medalji zahvaljuje Bogu. Dakle, može u
“Pekinškom dnevniku”, može i u svim
drugim prilozima iz Pekinga od jutra do ponoći, ali ne može u
“najgledanijih trideset minuta” koje vodi
Šprajc! Cilj je prešućivati hrvatstvo i
kršćanstvo ne u zabačenim minutama nego u
“najgledanijih trideset”, što
Šprajc vješto radi, kao što je
svojedobno u Dnevniku pravio vješte konstrukcije o
premlaćivanju Srba u Zagrebu.
PON 18. 8.
Stražnjica
na jednoj uspomeni
Vezati se lancima iz protesta znači iskazati sputanost neke nevinosti,
čistoće, dobrih ideja, dobrih nakana i dobrih ljudi. Ali može značiti i
sputanost osoba koje bi se htjele dokopati vlasti, a
trenutačno ih vežu lanci koji im to onemogućuju. Zacijelo se tako
sputan osjećao ministar zdravstva Darko Milinović koji se sa suborcima,
vezan lancima u Gospiću, u vrijeme Račanove koalicije, pobunio protiv
postupaka represivnih organa prema braniteljima. Kad je zbacio lance
oporbe i postao vlast, priključio se bjesomučnom progonu istih onih
branitelja zbog kojih je prosvjedovao. Kako bi se što
ciničnije narugao svojoj himbenoj prošlosti, unajmio je za
krstarenje ni manje ni više nego jahtu kojom je navodno
pobjegao Ante Gotovina, ali ipak ne dovoljno daleko da ga ne dostignu
Milinovićevi lanci. I tako, gol, osunčan, lički
“domoljub” koji se na krilima “akcijskih
planova” protiv ratnih heroja dokopao ministarskog
mjesta, s elitnim društvom i elitnim užicima,
guzice posjednute na jednu uspomenu, plovi morem koje je, uostalom,
zahvaljući njemu i njegovim drugovima sve manje, sve manje i sve manje
hrvatsko.
UTO 19. 8.
Mirnodopski
Jasenovac i Bleiburg
Nekoliko ćemo medalja u Pekingu osvojiti, ali tko bi nam bio ravan na
olimpijadi na kojoj bi se mediji i političari iz svih zemalja svijeta
natjecali u razglašavanju nevažnih i potiskivanju važnih
tema! Tako je, eto, postalo jako važno što će predsjednik
SDP-a Zoran Milanović, u pratnji Slavka i Ive Goldsteina, posjetiti
Bleiburg. Pa nama se Bleiburg i Jasenovac događaju svake godine
– svake godine Hrvatska se smanjuje za deset tisuća
stanovnika. Dakako, nije isto ubijati ljude u Jasenovcu i Bleiburgu i
ubijati ljude pobačajima, komoditetom, nebrigom države za barem prostu
reprodukciju stanovništva, ali se u Hrvatskoj neusporedivo
manje dramatično doživljava nestajanje Hrvata koje vodi doglednom
nestanku nacije nego neka senzacija vezana za gubilišta iz
Drugoga svjetskog rata. Milanović u Bleiburgu, Bozanić još
neće u Jasenovac! Koje mizerije od senzacija! Jer, ako će nas sredinom
stoljeća biti pola milijuna manje nego na početku stoljeća –
pa to je nekoliko Jasenovaca i nekoliko Bleiburga! Ne bi li
podupiranje, omogućivanje i širenje života značilo veću
počast žrtvama Drugoga svjetskog rata nego neprekidno kalkuiranje tko i
kako negdje jest ili nije bio!?
SRI. 20. 8.
“Veliki
prasak” sotonizma
Vozim se sinoć autom i slušam emisiju II. programa Hrvatskog
radija o svemiru – “Andromedu”. Neki
stručnjak govori o malim i velikim galaksijama i zagonetki njihovih
raznolikih nastanaka nakon “velikog praska”.
Naravo, “velikim praskom”, kao ideologiziranom
znanstvenom “činjenicom”, obmanjuju nas na isti
način na koji nas lijevi i desni političari obmanjuju svojim
ideološkim okaminama, “demokratskim
vrijednostima” i “civilizacijskim
postignućima”. Ali i kao što nas u
mnoštvu dokumentarnih radijskih i televizijskih emisija te
novinskih tekstova obmanjuju evolucijom kao nečim što je
neupitno i što se podrazumijeva. No niti ima
ijednog dokaza za veliki presak i evoluciju, niti se u ovako krvoločnom
i bešćutnom svijetu s tolikim ratovima i s tolikim
milijardama gladnih i polugladnih može govoriti o
“demokratskim vrijednostima” i
“civilizacijskim postignućima”. Sve te floskule
služe kao zastor iza kojeg znanstvene, političke, tajkunske,
financijske i kriminalne elite poriču Boga da bi ga nadomjestili svojim
zlom i svojom sotonskom težnjom da ovladaju
prošlošću, sadašnjošću i
budućnošću Zemlje i svemira.
ČET. 21. 8.
Nije,
dakle, Periklo, nego majmuni
Kad vas za oko godinu i pol jedan predsjednički kandidat, na primjer,
iz HDZ-a, pozove da pođete za njim, a drugi pak, na primjer, iz SDP-a,
da pođete za njim, nemojte misliti da se po tko zna koji put reprizira
atensko natjecanje između Perikla i njegovih takmaca. Jer, znanstvenici
su dokazali da barem dvije skupine majmuna makake u Indoneziji odluke
donose demokratski. Jedan majmun istupi nekoliko koraka
naprijed i zaustavi se da vidi kako će skupina reagirati. Drugi majmun
krene u drugom smjeru i “predloži drugu aktivnost”.
Kad uz jednoga pristane većina, svi mu se pridruže. Vijest u Hrvatsku
dolazi u pravo vrijeme, jer u idućih osamnaest mjeseci, na lokalnim i
predsjedničkim izborima, Hrvati će dvaput morati odlučiti kojim će se
majmunima pridružiti. Tko se ljuti, evoluciju muti!
PET. 22. 8.
Gradove
će održati svetost
Grad je oduvijek bio mjesto svetosti, prebivalište bogova, a
jedino se takav može i održati u svojoj istinskoj svrhovitosti. Nije to
misao staromodna autora, nego čovjeka izrazitih kozmopolitskih nazora,
urbanista Joela Kotkina, od kojeg je knjigu “Povijest
grada” upravo objavila zagrebačka
“Alfa”. Sada se, zaključno piše
Kotkin, “u prvi plan stavljaju pomodnost, pitanje
stila i veličanje individue u odnosu na obitelj i stabilnu
društvenu zajednicu”. Ako nihilističko nijekanje i
gaženje moralnih vrednota poprimi masovne razmjere, to bi moglo biti
opasno za budućnost gradova “kao što su opasne
najstrašnije terorističke prijetnje”. Zagreb je
suviše malen i beznačajan da bi ga Kotkin bilo gdje u knjizi
spomenuo, no kao i svim velikim gradovima svijeta, budućnost će
hrvatskoj metropoli odrediti sraz između totalne moralne razularenosti
kakvu zagovaraju i prakticiraju lijevo-liberalne opcije s tri stranke
na čelu – HDZ-om, SDP-om i HNS-om, i unutarnjeg,
kršćanskog, tradicionalnog, prirodnog otpora koji, na
žalost, nema vodstva, ali ima ustrajnost i izdržljivost. Uostalom,
Hrvatska je jedinstven primjer u kojem su se sve veće stranke okrenule
protiv vrednota vlastita naroda!
TJEDNA INVENTURA
