Kao što je poznato civilne udruge koje su pokrenule narodnu inicijativu za raspisivanje referenduma o NATO-u nisu uspjele (prikupljeno je manje od 125 tisuća potpisa od potrebnih više od 450 tisuća). Relativno mali broj prikupljenih potpisa mislim da je ponajprije rezultat ozračja nastalog posjetom Busha Hrvatskoj i pozivnicom Hrvatskoj da pristupi NATO-u.
No, uvjeren sam da ni u buduće bilo koja narodna inicijativa za raspisivanje referenduma, bez obzira o kakvom se pitanju radilo i koliko "savršeno" bilo organizirano prikupljanje potpisa, tako dugo dok su na snazi današnje ustavne i zakonske odredbe, ne može uspjeti. Po mojoj prosudbi najviše potpisa koliko je moguće skupiti po postojećim uvjetima je oko 300 tisuća.
Narodna inicijativa za raspisivanje referenduma prihvaćena je na prijedlog HSP-a od tada vladajuće koalicije lijevog centra promjenama Ustava 2000. godine, tako da, ako to, u skladu sa zakonom zatraži deset posto od ukupnog broja birača, Hrvatski sabor mora raspisati referendum. Valja istaknuti da se ovako visok postotak potrebnih potpisa, koji je sam po sebi gotovo neostvarljiv, ne traži niti u jednoj od europskih demokracija koje primjenjuju narodnu inicijativu za raspisivanje referenduma.
Tako u Italiji to pravo ima 500 tisuća birača, što je manje od jedan posto od ukupnog broja talijanskih birača. Nešto više od godinu dana nakon ustavnih promjena izmjenama Zakona o referendumu isti sastav Hrvatskog sabora, vjerojatno pod dojmom političkih posljedica prvog pokušaja primjene tog instituta (riječ je o prikupljenim potpisima za referendum o Zakonu o suradnji s Haškim sudom čiji broj nije točno utvrđen i koji su završili tko zna gdje), još je više otežao postupak prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma, realno onemogućivši njegovu primjenu.
Zakonom je, naime, propisan rok za skupljanje potpisa birača za raspisivanje referenduma koji ne može biti duži od 15 dana. Uz to je određeno da se prikupljanje mora obavljati na točno određenim javnim mjestima, a ne da članovi organizacijskog odbora ili od njih ovlaštene osobe mogu potpise prikupljati bez formalnih ograničenja.
Osim toga, Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu, ugrađen još jedan osigurač u slučaju "nepoželjne" narodne inicijative, ako bi se ipak unatoč svemu uspjelo prikupiti dovoljno potpisa birača. Tada Hrvatski sabor može zahtijevati od Ustavnog suda da utvrdi da li je sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom te jesu li ispunjene pretpostavke za raspisivanje referenduma.
Naprijed ukratko izloženi uvjeti i postupak primjene narodne inicijative za raspisivanje referenduma ukazuje da je ovo Ustavom zajamčeno pravo hrvatskih građana stvarno samo mrtvo slovo na ustavnom papiru. Ako hrvatska politička elita doista želi da narodna inicijativa za raspisivanje referenduma postane stvarno moguća, morale bi se učiniti najmanje dvije izmjene u današnjem njezinom pravnom uređenju.
Prvo, treba izmijeniti članak 86. stavak 3. Ustava, tako da umjesto današnjih deset posto za raspisivanje referenduma bude dovoljno pet posto od ukupnog broja birača. Drugo, zakonski rok za skupljanje potpisa birača treba s 15 povećati na 30 dana. Na ovim ustavnim i zakonskim promjenama testirat će se stvarna demokratičnost političkih stranaka u Hrvatskom saboru.
