Vijest da je švicarsko ministarstvo vanjskih poslova tražilo da prestane promovirati svoje knjige, podsjetilo je Hrvatsku da Carla del Ponte još ima neke važnosti u politici. Doduše, ne više u europskoj i svjetskoj.
Kao što je čudnovata gospođa donedavno bila problemom Hrvatske više nego njezine politike, tako je, nakon što su objavljeni čudnovati dijelovi njene knjige, postala problemom švicarske diplomacije.
Pedantni su Švicarci svojoj veleposlanici u Argentini poručili da se stiša, da se ne razmeće svojom knjigom i pričama iz nje, da su one subjektivne i neprimjerene diplomatu. Nakon švicarskog ukora svojoj ambasadorici, bilo bi posve uobičajeno i, u hrvatskoj maniri, reći: Danke, Schweiz!
Švicarci su gospođi Del Ponte rekli ono što joj je netko iz hrvatskih vlasti već odavno trebao reći. Zapravo, i još mnogo više. No, tužiteljica Haaškog suda za naše je vlasti, i desne i lijeve, bila ekscelencija koju se s poniznim poštovanjem dočekivalo, kojoj se nije prigovaralo.
A razloga za prigovore, pa i za njezina ozbiljna osporavanja, bilo je mnoštvo. Usprkos tome, šutjelo se. Sjeća li se netko da je tko iz vlasti haaškoj tužiteljici nešto prigovorio, da ju je krivo pogledao? Ovdje je uvijek dočekivana na najvišoj razini i s, valjda tipičnim, hrvatskim udvorničkim osmijesima.
Tako se pokazivala hrvatska spremnost na "bezuvjetnu suradnju s Haagom". Ta je suradnja doista takva i bila. Ne samo da se dalo sve što je tužiteljica tražila nego i ono što nije! To joj je dano, valjda, onako pride, da joj se nađe!
Nakon što se pročulo što bivša tužiteljica u svojoj knjizi piše, da je opterećena predrasudama, da razmišlja u starim političkim shemama i da joj je shvaćanje prava podložno politici, vidljivo je koliko su i naše predodžbe o osobama kojima je dano da se bave Hrvatskom nerealne, pogrešne, pa i infantilne.
Mi smo skloni sve i svakog tko dolazi izvana ne samo poštovati nego i precjenjivati. A i veličati, često uvjeravajući sebe i druge u nešto što nije. Pa i u to da je bezuvjetno riječ o finoj i uglađenoj gospodi, nepristranim ljudima i osobama s manirima.
I onda pročitamo što piše del Ponte, i kako misle i govore neki njezini kolege iz Haaga, pa se osvjedočimo da opterećenih, nesnošljivih primitivaca nije lišena ni Europa. S nevjericom ustanovimo da neki suci govore jednako prostački kao i "balkanski barbarogenij" Vojislav Šešelj. I da tek nešto ljepše o nama misle nego on!
Za Švicarsku, kao državu koja drži do sebe, loše je što je donedavno "naša Carla" ispisala to što jest. Za Hrvatsku, kao državu koja se drži kako joj kažu, također. Za Hrvatsku, pak, koja nije vlast ni država dobro je to znati.
