Ljevičarski medijski teroristi savršeno pokrivaju medijski teren,
njihova prevaga na državnoj TV i organizirana prevlast u pisanim
medijima dovode do grube istine: Hrvatskom vladaju i ravnaju mediji! Ni
Vlada, ni Pantovčak, ni Crkva, ni tajne službe! Postaje li i
predsjednik države predsjednik tek kad se s tim slože mediji?
Da! Novi krug te perverzne igre počinje ovih dana pitanjem tko će biti
desničarski kandidat za hrvatskog predsjednika. Ne tko su sve mogući
kandidati za hrvatskog predsjednika, već tko je kandidat desnice! To je
priča o lijevom medijskom teroru, to je fino podmetanje desnici, to je
ta raskošna pomoć koja se daje ljevici, to su ti faulovi koji se
sviraju na centru gdje se zapravo narihtava rezultat!
Samo početnici i idioti sviraju jedanaesterac u devedesetoj!
Utakmica se namješta kad se deset puta oduzme lopta oko centra! Taj
pritisak da desnica odmah izađe sa svojim kadidatom a da pritom medije
ne zanima tko stiže s ljevice, to je ta sučeva naklonost o kojoj sanja
svaki natjecatelj. Jer, izbaciti svojega kandidata 15 mjeseci prije
izbora, što se traži samo od desnice, ne znači drugo nego pred medijske
lijeve teroriste izbaciti ime koje će biti medijski uništeno u nekoliko
mjeseci!
Podvalu je savršeno shvatio Sanader izdavši "fetvu" koja kaže: "HDZ se
priprema za lokalne izbore i još ne razmišlja o predsjedničkim". Mediji
ne raspravljaju o politici novog predsjednika, pa se ne raspravlja ni o
vrijednostima koje je Mesić pronosio ovih deset godina, pa da se pita
Komadinu bi li tu nastavio: bi li se ispričao Beogradu, bi li otvorio
vrata tajnih arhiva kao nikad nitko! Bi li imao silnih razumijevanja za
rusku politiku i, kad god može, napadao Ameriku?
Je li za tijesnu suradnju u regiji bez obzira na repove prošlosti:
tisuću nestalih, milijune eura pokradene imovine i ponižavajući položaj
Hrvata u BiH? Nema medija koji, kad govori o Mesiću poslije Mesića,
pita lijevu opciju jesu li to vrijednosti kod kojih i ona stoji. Kad
novinari Mesića pitaju zašto ga nema u Kninu na najvažniji praznik, on
kaže da zbog zakona fizike ne može biti u isto vrijeme u Mongoliji i u
Kninu, a tako odgovara i kod nedolaska na komemoraciju vatrogascima.
No, nacija Mesića pita kako se usudio pretpostaviti Mongoliju proslavi
slavne Oluje, a ne to može li prevariti zakone fizike!
Tko mu je dao pravo da uime svih nas odabere Mongoliju namjesto svetog
Dana domovinske zahvalnosti? Budiša je u jednom intervjuu politiku i
ovaj sastav Ureda predsjednika okvalificirao kao mjesto destabilizacije
države, a to se više ne smije dogoditi bio tamo ljevičar ili desničar!
To je vrhunski kriterij, sve je drugo manje važno.
Ako želi dobiti glasove barem većine članova stranke, kandidat HDZ-a
treba zadovoljiti dva kriterija. Podjednako baštiniti nacionalnu
odlučnost Franje Tuđmana kao i vanjskopolitičku uspješnost Sanaderove
politike. U tom kontekstu HDZ realno može birati između Sanadera kao
praktično sigurnog pobjednika i nekoliko dokazanih veterana poput
Šeksa, Hebranga, Bebića, Jarnjaka. Samo su oni uspješno prošli obje
faze HDZ-ove vlasti.
Svaki drugi kandidat bit će roba s greškom. Zašto? Ne zato što, recimo,
Primorac ne bi bio odličan kandidat, već stoga što je desnica koja
kandidira Miru Tuđmana dala do znanja da sigurno ide na izbore. Ako i
ne pobijedi, uzet će ključni postotak HDZ-ovu kandidatu i time otvoriti
vrata pobjedi lijevoga kandidata. Jedino u slučaju da HDZ ponudi
kandidata koji će im odgovarati, odustat će od kandidature Mire
Tuđmana.
Ne žele li, dakle, aktivno pomoći lijevom kandidatu, dogovor na desnici
je nužan, a odgovornost doslovno povijesna.
VRIJEME APSURDA
Namještanje predsjednika
