Igra mačke i miša je završena. Zemlje eurozone ipak će spasiti Grčku od bankrota i stavit će joj na raspolaganje 30 milijarda eura uz kamatu od oko pet posto. Jer “preustroj dugova”, kako se bankrot kaže kada je riječ o državi – koju se ne može ugasiti, narodu otkazati “ugovor o državljanstvu” a narodno bogatstvo rasprodati da se namiri vjerovnike – bivao je sve izglednijim. Na gubitku bi bili svi vlasnici grčkih obveznica, ali i čitava eurozona jer bi se pokazalo da euro ne stoji na čvrstim temeljima. Na ožujskome summitu Europske unije dogovoren je plan za spašavanje zemalja koje na tržištu više ne mogu pod prihvatljivim uvjetima doći do novca za otplatu starih dugova. Plan je, doduše, bio načelan jer je Atena odbijala zatražiti novčanu pomoć tvrdeći da do novca još može i sama. Ali zahtijevala je da se zemlje članice dogovore da će joj pomoći ako to više ne bi mogla. I Europska komisija bila je uvjerena da će već i načelan dogovor uvjeriti ulagače da Grčka ima jako zaleđe, da će im se ulaganje u grčke obveznice isplatiti pa će kamate pasti na prihvatljivu razinu.
No, plan je pokvarila njemačka savezna kancelarka Angela Merkel. Prvo je odbacila prijedlog svojega ministra novčarstva Wolfganga Schäublea da se osnuje Europski monetarni fond, u kojemu bi svaka zemlja članica eurozone sudjelovala sukladno svojemu “ključu” u Europskoj središnjoj banci, odnosno gospodarskoj snazi, a koji bi, po uzoru na Međunarodni monetarni fond, pomagao zemljama članicama koje se nađu u teškoćama. Za to bi trebalo promijeniti Lisabonski ugovor, tvrdila je iako je o tome među stručnjacima bilo različitih mišljenja. Pa se onda dugo protivila ikakvoj pomoći Grčkoj, podilazeći tako tome nesklonim njemačkim biračima. Predložila je čak da se grješnicu izbaci iz eurozone. Na potonje nitko drugi nije pristao, a i za to bi trebalo promijeniti Lisabonski ugovor. Pa je onda ipak pristala na plan koji je EK predložio, ali uz uvjete: da se u pomoć, uza zemlje članice, uključi i MMF (čime je potkopala vjerodostojnost eurozone), da za Grčku nema nikakva popusta ispod tržišnih uvjeta, te da se plan može staviti na snagu samo jednoglasnom odlukom svih zemalja; neizravno je, dakle, najavila mogućnost njemačkoga veta.
Umjesto da ohrabri ulagače, njemačkim je uvjetima oslabljena odluka kamatu na grčke obveznice potjerala sa 6,5 na čak 7,36 posto. A s takvom se kamatom nikakvo novo zaduživanje ne isplati. Za usporedbu, druga najlošije stojeća zemlja eurozone, Portugal, svoje obveznice trenutačno prodaje uz prinos od 4,35 posto, dok je hrvatski ministar novčarstva Ivan Šuker krajem ožujka buduće naraštaje Hrvata zadužio za novih pola milijarde eura uz kamatu “nešto nižu od šest posto”. No, da se ne zavaravamo da stojimo bolje od Grka: Grčkoj je agencija Fitch tek 9. travnja snizila rejting na BBB-, koji Bloomberg naziva “jednom razinom iznad smeća”, dok je Hrvatska na isti rejting spala još prije godinu dana, a Fitch ga je 12. siječnja ove godine potvrdio. Što se u Angeli Merkel sada prelomilo?
Kada je postalo očito da se bez vanjske pomoći Grčka neće izvući – a samo u svibnju za otplatu pristiglih rata treba prikupiti 11 te do kraja godine još oko 25 milijarda eura – ministar novčarstva Giorgios Papakonstantinou najavio je za kraj travnja “road show” po Americi. Zaduživanje Grčke u dolarima bila bi nova pljuska eurozoni. No, ni u SAD-u Atena ne bi prikupila više od pet-šest milijarda dolara. Sljedeći bi korak stoga, najavio je Papakonstantinou, bilo izravno obraćanje MMF-u, kod kojega bi se pomoć dobilo uz kamatu do 3,26 posto. A veći dio novca opet bi morala dati Njemačka!
Merkel je, izgleda, izračunala da bi joj podilaženje biračima ipak na kraju bilo preskupo.
Od početka je bilo jasno da Grčka, svojim \"oklijevanjem\" da zatraži financijsku pomoć, ucjenjuje \"eurozonu\" odnosno EU u cjelini. A to dalje pokazuje da je budućnost EU i dalje neizvjesna, jer ne postoji kontrolna funkcija unutar EU, a svaka see odluka, umjesto po pravilima pravnog sustava, mora donijeti dogovorima i pregovorima ad hoc. Stoga je ponašanje Grčke, iako nekorektno i poslovno nemoralno, ipak korisno, jer tjera EU da se dalje razvija kao prava država: \"Sjedinjene Europske Države\", dakle kao SED uz SAD. Hrvatske će, dakle, morati sačekati bar još jednu promjenu \"Lisabonskog sporazuma\" prije nego što bude \"pripuštena\" u EU!