Sad je napokon jasno što se događa u Matici hrvatskoj. Naveliko se čerupa.
Prije tri godine, kad je iz Matice prognan jedan od najčasnijih i najzaslužnijih “matičara”, akademik Dubravko Jelčić, a ključna Matičina biblioteka “Stoljeća hrvatske književnosti” praktički likvidirana, još nam se moglo učiniti da je riječ o samovolji i zatiranju slobode kritičkog mišljenja, za što je mogla biti odgovorna “birokratizirana struktura Matice hrvatske” s glavnim tajnikom Zorislavom Lukićem na čelu (VL, Gibanica, rujan 2009. i svibanj 2010.).
Sad se, međutim, pokazuje da je obračun s Jelčićem i drugim “matičarima” koji se nisu mirili s upropaštavanjem Matice hrvatske bio samo neznatan djelić raskošne slike nezakonitosti, nepravilnosti i običnog prizmenog haračenja Matičnim blagajnama, koja se pod krovom palače u Matičinoj 2 malja posljednjih godina. Nažalost, otkriva se i činjenica da posrijedi više nije samo Lukić, nego i najviše Matičino vodstvo oličeno u svom dugogodišnjem predsjedniku Igoru Zidiću.
Teške riječi, ali tko pročita oveći spis donedavnog poslovnog tajnika MH dr. sc. Augusta Turine, koji je pod naslovom “Prijedlog za pokretanje izvanrednog postupka ocjene zakonitosti rada i odgovornosti glavnog tajnika MH Zorislava Lukića...” poslan Glavnom i Nadzornom odboru MH, vidjet će da su one u usporedbi s težinom nalaza dr. Turine blage.
Nalaz je vrlo opsežan (i precizan, argumentiran, dokumentiran), pa ovdje iz njega mogu spomenuti samo nekoliko detalja. Primjerice, da je preko fiktivnih studentskih ugovora u četiri godine MH isplatila 2,5 milijuna kuna. Da je u vrijeme dok su se na formalnim sastancima Matičina vodstva izglasavale mjere stroge štednje, u dvije godine na promidžbu (filmovi, fotografije) potrošeno milijun kuna, na putne troškove 765.000, a na reprezentaciju, s obaveznim ručkom za članove GO poslije iscrpljujućih sjednica, čak 344.000 kuna.
Da je od 2009. do 2011. na račun skupih autorskih “radova u tijeku” isplaćeno oko četiri milijuna kuna, a da o tim “radovima” nigdje nema opipljiva traga u obliku nacrta, tekstova, izvještaja, ilustracija, grafičkih rješenja i sl. Da je za radove na projektima “Enciklopedija MH” i “Hrvatska povijest”, koji su odavno trebali biti gotovi, a koje je, osim što se spominju u šturim, formalnim izvještajima, nitko nije vidio, plaćeno 1,3 milijuna kuna, od čega je 250.000 otišlo na račun predsjednika Zidića. Da je 2006. S. P. Novaku isplaćen honorar od šezdeset tisuća kuna za posao koji nikad nije obavljen.
Da postoji dubioza u isplatama honorara od šest milijuna kuna. Da su manjkovi u skladištima knjiga u samo dvije godine dosegli gotovo 900.000. Da je tajnik Lukić na zagrebačkom Žitnjaku držao svoje “privatno skladište” Matičnih knjiga, u koje se moglo ući samo s posebnom Lukićevom dozvolom, a u koje nikako nisu mogli ući poslovni tajnik i glavni skladištar MH. Etc.
A kad je dr. Turina (praunuk Stjepana Radića) s tim strašnim nalazima pokucao na vrata predsjednika Zidića, i kad je ovaj nalaz “ovlaš” prelistao, sve što je predsjednik imao reći svome revnom tajniku bilo je (prema sjećanju samog Zidića) ovo: “Gdje ste sve i kome ste ovaj spis poslali?”
Mjesto da podnese momentalnu ostavku, a isto preporuči i suradnicima (i tako olakša Matici izlazak iz nevolja u koje su je on i ekipa gurnuli), Zidić saziva Matičinu upravu, suradnicima daje smjernice za zataškavanje, a dr. Turini momentalni otkaz.
Glumačka družina koja glumi zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Takvi su i u HAZU, i u mnogim državnim institucijama, pa i u vrhu državnog aparata. Ništa novo, ni hrvatskom puku nepoznato.