Quanto basta!Rečenica je to koje se je Vicky Bennison naslušala proteklih godina. Točnije, riječ je o poštapalici baka diljem Italije
koje tjesteninu svojim rukama pripremaju kao od šale. Da bi tijesto zamijesile za taj dan, nije im teško ustati se u 5 ujutro kako bi se tjestenina, specifična za područje na kojem žive, osušila na vrijeme prije nego što se ubaci u kipuću i slanu vodu.
Bit je u ljubavi, a ne poslu
Bit ručno rađene tjestenine za njih je ljubav, ne posao. Normativ im je stoga gotovo nepoznat pojam pa, kad gospođa Bennison pokuša iz njih izvući bilo kakvu gramažu kako bi objasnila njihov recept, najčešće čuje upravo odgovor s početka priče. Quanto basta – koliko je potrebno. Bakama je to sasvim logičan odgovor, ali on Britanku koja je odlučila njihove vještine i recepture sni- miti baca, pak, u probleme. Ipak, kreativnost i improvizacija nešto je na što je navikla ova autorica kulinarskih knjiga i kuharica, pa je to postao tek jedan od izazova čijim je rješavanjem na kraju došla do svog cilja – pokretanje projekta u sklopu kojeg će spojiti modernu tehnologiju i starinske običaje. Kako bi spriječila njihovo izumiranje, bake koje izrađuju tjesteninu odlučila je snimati i s tom je idejom pokrenula YouTube kanal “Pasta Grannies”, koji je s godinama prikupio 474 tisuće pretplatnika, a u pet godina, koliko snima, proputovala je cijelu Italiju i snimila više od 250 baka. Trenutačna situacija vezana za koronavirus cijelu je priču zaustavila na neko vrijeme, no prije nego što je uvedena karantena Vicky Bennison snimila je nekoliko žena na području Faenze.
– Žene koje snimam uglavnom su starije od 80 godina, a upravo je to populacija koju virus najviše zahvaća – kaže Vicky Bennison. Na ideju je došla, piše u sklopu svog bloga, jer je primijetila da unuci ovih baka baš i ne mare za ručno rađenu tjesteninu.
– Oni su odrasli na industrijskoj tjestenini, koja je puno njež- nija u odnosu na ovu ‘kućnu’. Ova kupljena u trgovini brzo postane gnjecava, a i hranjiva vrijednost je manja. Ručno rađena tjestenina ima grubu teksturu poput mačjeg jezika – ona daje čeljustima posla – ističe V. Bennison.
Glavne ‘glumice’ pronalazi uz pomoć Livije de Giovanni, a sve su to bake njihovih prijatelja i poznanika koje prstima, unatoč go- dinama, još uvijek “pletu” gotovo filigranski. Tako su, primjerice, snimili Cesariju, baku od 93 godine i jednu od rijetkih koja zna oblikovati lorighittas, tjesteninu u obliku pletenica tipičnu za grad Morgongiori na Sardiniji. Da bi pripremila tijesto, mora ga mijesiti punih pola sata, a tek kad je zadovoljna njegovom konzistencijom, počinje obliko- vanje – najprije radi špagete, koje potom omota oko prstiju te radi dvostruku petlju.
A Letizia, koja živi blizu grada Trapani na Siciliji, dosad je najstarija baka koju su snimili. Ima 100 godina, a poznata je po
tome što najbolje radi taglierine, tjesteninu sličnu tagliatellama.
– Moja majka nije imala vagu, pa je brašno mjerila dlanovima. Koliko je mogla zagrabiti u dvije šake, to je količina dostatna za jednu osobu – objasnila je Letizia, koja još uvijek ima snage u rukama. Je li tijesto spremno za obradu, određuje tako da ga testira kažiprstom – ako se udubina u tijestu odmah ne digne, znači da ga još treba mijesiti.
Brašno iz obiteljskog mlina
Raviole punjene svinjetinom s dodatkom mažurana, boražine i iznutrica radila je, pak, 91-godišnja Enrichetta iz Genove, a Rina je sa svojih 95 godina pokazala kako se u njezinu gradu Asti u regiji Pijemont radi tajarin, tjestenina koju oblikuje od brašna iz obiteljskog mlina.
– Jednom smo snimali grupu žena u malom gradu Busachi. Bake Marija i Peppina radile su jelo specifično za njihov grad – susuccu – tjesteninu kuhanu u ovčetini s aromom šafrana. Priredile su pravi šou – kaže V. Bennison.
Ne, ja gledam naše bake, kako rade tjesteninu, kuhaju, peku, pričaju viceve i td.